Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, komentirala je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu političku situaciju. Bilo je riječi o novim odlukama Narodne skupštine Republike Srpske, izjavama ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića te najavljenoj Deklaraciji desničarkog Domovinskog pokreta.

Vladajuća većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvojila je rebalans budžeta RS za 2026. godinu u iznosu od 8,525 milijardi KM što je povećanje od oko 1,116 milijardi KM. U povećanje budžeta ulaze i 800 miliona KM dodatnog dugoročnog zaduženja koje je odobreno na istoj sjednici NSRS. Usvojena je i odluka kojima se povećava iznos garancija koje može izdati RS u 2026. godini sa 900 miliona na 1,4 milijarde maraka. Znakovito je da se sve događalo uoči početka izborne kampanje. Opozicija upozorava na dužničko ropstvo, a vlast najavljuje povećanje plaća i mirovina u izbornoj godini. Može li ovaj potez vlasti tumačiti kao neka vrsta straha od gubitka izbora?

- Ovo jeste oprobani recept kako držati pod kontrolom glasače, kako ih nagraditi pred izbore da bi se potvrdila njihova lojalnost i dokazalo kako jedino vlast brine o njima, dok je opozicija zaokupljena sobom i borbom za fotelje. Tako da je to svojevrsna reciklaža predizbornih obećanja i poteza, te igra na sigurnu kartu. Istovremeno je to potvrda ponašanja političkih aktera koji su se proteklih godina bavili sobom i ostvarivanjem ličnih interesa, a pred izbore im poraste empatija prema građanima koji krpe kraj s krajem. Upozoravati na dužničko ropstvo od strane dijela opozicije je cinično, posebno od onih koji rade isto, samo što se zadužuju na drugoj razini. Dakle, i jedni i drugi nastoje politički profitirati u izbornoj godini preko naivnih građana koji decenijama plaćaju luksuz političara i sopstveno siromašenje.

Biće tu još velikih riječi, nuđenja američkog sna i obećavanja velikih stvari – istina, onih koje se obećavaju pred svake izbore. Neće se birati sredstva da bi se ostalo u sedlu vlasti, a za neke da bi se sjelo u to sedlo. Neki raniji izbori, mislim na prijevremene predsjedničke u RS-u, poslali su znake upozorenja i iskazali nezadovoljstvo dijela građana, što može voditi ka gubitku izbora. Otuda je veliko zaduživanje postalo najveća investicija u izbornu pobjedu.

Na drugoj strani, građani se – ili njihov veći dio – ponašaju poput političkih zombija: ćute, trpe, očito zadovoljni političkom ponudom, tapšu političke miljenike i igraju u njihovom kolu. Jedni se dive muževnosti i snazi političara, drugi su fascinirani njihovom mladošću, osmijehom i selfijem.

Tako da se zaduživanje predstavlja i doživljava kao veliki istorijski uspjeh u društvu u kojem je ostalo još samo da se ponedjeljak proglasi utorkom od strane vrhovnog političkog autoriteta. I tome bi se frenetično aplaudiralo.

Vlast na državnoj razini nije učinila ništa u približavaju Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković kazao je kako europskog puta neće biti dok se Milorad Dodik pita. No, Konaković je na početku mandata govorio drugačije o Dodiku, navodeći da ćemo vidjeti „drugačijeg Dodika“. Je li Dodik jedini krivac za propast europskog puta BiH?

- Iole upućeniji pratioci lika i djela Milorada Dodika znali su da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, tako da su svi oni koji su punih usta govorili o velikoj Dodikovoj transformaciji ispali politički amateri. Pri tome je Dodik godinama ostajao istrajan u svom političkom izričaju. On ga nije promijenio ni za dlaku. Tako da je besmisleno kriviti Dodika za propast evropskog puta, jer je i sam bio najveći evroskeptik. Čovjek godinama govori o raspadu Evropske unije, a vi ga promovišete u perjanicu evropskog puta. Naivno. Ali sa Dodikom nema dilema – on javno govori o političkim namjerama.

No, šta je sa onima koji pokazuju veliki raskorak između krupnih riječi i djela, kojima su usta puna EU, a djelima ruše svaku nadu da BiH pređe milimetar na tom putu? Hoću reći, nedužnih nema, uključujući i javnost koja, kao u nekom bunilu, sve nijemo posmatra, ćuti i čami satima na granici sa EU, liječeći sve frustracije preko društvenih mreža. Političkim elitama je toliko dobro u sistemu koji su brižno gradili za sebe i svoju klijentelu, da je logično pitanje zašto bi ga rušili zarad EU i izgubili privilegije iz američkog sna.

Kako komentirate najave iz susjedne države, od strane desničarskog Domovinskog pokreta, o uspostavi treće - hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH?

- Nesporno je da je riječ o grubom miješanju u unutrašnje stvari BiH, da se to čini sa institucionalnog nivoa, ali i da to nije ništa novo te da je preslika dosadašnje politike Srbije prema BiH. Dakle, dvije strane jedne te iste medalje. Politika susjeda pokazuje patronistički odnos i šalje sliku da sami pripadnici njihovog naroda nisu u stanju brinuti o sebi i uređivati odnose sa drugima. Ponižavajuće je da se i Srbi i Hrvati u Srbiji i Hrvatskoj pejorativno posmatraju – oni su "glupi Bosanci" ili "Hercegovci", uz puno stereotipa i negativnih konotacija – dok se iz Beograda i Zagreba nastoji diktirati politički okvir u samoj BiH. Susjedi u tobožnjoj brizi o sopstvenoj etničkoj skupini drže nas taocima njihovih dnevnopolitičkih kalkulacija.

Deklaracija Domovinskog pokreta neće revolucionarno promijeniti ništa, sem što će dalje narušiti odnose u BiH. Dio Hrvata u BiH nije oduševljen ovim agresivnim odnosom iz Zagreba, ovom "brigom" za njih od strane Domovinskog pokreta. Lično se ježim od akcija i nadiranja desničarskih populističkih ideja i inicijativa koje dolaze iz Evrope. One uvijek nose dozu agresije i zebnje, i ne treba ih potcijeniti, ali isto tako ne bih trošila previše energije i rasipala je na Domovinski pokret.

(M.I.)