Beogradska nevladina organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) saopćila je u ponedjeljak da je u novom izvještaju "Stanje poricanja" tokom 2025. godine identifikovano najmanje 110 slučajeva u kojima su vlasti i institucije u Srbiji poricale ratne zločine iz ratova devedesetih godina.

Više od 100 slučajeva poricanja zločina i veličanja osuđenika

Prema navodima iz izvještaja, registrovano je najmanje 60 slučajeva veličanja 10 osuđenika za ratne zločine te najmanje 50 slučajeva različitih oblika negiranja ratnih zločina. To uključuje negiranje zločina u Račku na Kosovu, opsade Sarajeva, postojanja logora u Prijedoru te masovnih grobnica u Batajnici kod Beograda, gdje su pokopana tijela žrtava s Kosova.

Genocid u Srebrenici, prema izvještaju YIHR-a, i dalje predstavlja najčešće porican zločin, sa zabilježenih najmanje 30 dokumentovanih slučajeva u 2025. godini.

U četvrtom godišnjem izvještaju ove organizacije navodi se da su prakse poricanja i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, poput ratnog zločinca Ratka Mladića, prisutne ne samo među predstavnicima vlasti, već i u pojedinim medijima, političkim strankama, crkvenim krugovima, ali i u dijelu akademske zajednice.

Opasan presedan u Beogradu i institucionalna blokada

Autori izvještaja posebno ukazuju na događaje iz 2025. godine, navodeći sahranu penzionisanog generala nekadašnje vojske SR Jugoslavije Nebojše Pavkovića u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. 

On je sahranjen uz najviše državne i vojne počasti, što je u izvještaju ocijenjeno kao opasan presedan.

U izvještaju su navedeni i primjeri opstrukcije saradnje s međunarodnim pravosudnim institucijama, osporavanja presuda Suda BiH i imenovanja pojedinih javnih zvaničnika, što su dodatni pokazatelji institucionalne blokade suočavanja s ratnom prošlošću u Srbiji.

Relativizacija kao stub politike za raspirivanje mržnje

Direktorica YIHR-a Sofija Todorović navodi da se od početka redovnih godišnjih izvještaja o stanju poricanja znalo da je negiranje i relativizacija ratnih zločina postalo jedan od nosivih stubova politike u Srbiji.

Ona ističe da je to glavno sredstvo za raspirivanje mržnje koja se pokazuje kao nacionalistički alat za distrakciju javnosti, jer se tako efikasno stvaraju podjele. Prošla godina je, prema njenim riječima, bila očigledan primjer da je cilj poricanja i zloupotrebe ratne prošlosti zapravo razaranje demokratskih kapaciteta srbijanskog društva.