Od Edina Numankadića, koji je premiuo u Sarajevu, oprostio se i Emir Kusturica.

Kusturica, koji je bio i u rodbinskim vezama sa čuvenim umjetnikom, posvetio mu je objavu na svom portalu Iskra. 

Evo šta je napisao:

"Kaže mi tvoja Nina da si umro mirno, u fotelji, i kada se suze sjuriše niz lice pomislih — život te nije štedio, ali, eto, smrt te nije namučila.

Dok putuješ, moj Edo, znam da više neću čuti, poslije poziva iz Sarajeva, 'Treba li ti šta?', na šta ja odgovaram 'Ne treba' i pitam tebe 'Treba li tebi šta?'. Ti si uvijek govorio da ne treba.

Između treba i ne treba odvijao se naš bratski odnos u posljednjih trideset godina. Kako u vrijeme rata, tako i poslije, u miru, nosio sam neizbrisiv trag radosti i slika saosjećanja, bratske ljubavi davno započete u dedinoj kući u Mustafe Golubića. Viđanja u Andrićgradu i na Mećavniku, poslije rata, držali smo u tajnosti, zbog mojih stavova, mog političkog stanovišta, zbog kojeg, evo, nažalost, ne mogu doći da te ispratim na taj najduži put koji pripada svima.

Do neba sam ti zahvalan na plemenitosti koju si čitavog života prenosio na mene u djetinjstvu i kasnije, što si me naučio da mislim o umjetnosti, da tumačim istoriju slikarstva i što si bio čovjek — miran, mudar i miroljubiv.

Još kad bi moglo da me samo još jednom nazoveš i da me pitaš: 'Treba li ti šta?'".