Pred svaku utakmicu Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu, Sarajevo procvjeta primarnim bojama – i dvije sasvim različite zastave.

Jedna je državna zastava iz 1998. godine: plava i žuta dijagonala s kosom linijom bijelih zvijezda. Druga prikazuje zlatne ljiljane na plavom štitu s bijelom pozadinom i ima daleko dublje korijene, utkane u vijekove složene historije. Njen upečatljivi povratak kao nacionalnog simbola, istaknut tokom prvog nastupa BiH na Mundijalu nakon 12 godina, nosi snažnu poruku, piše britanski Guardian.

"To je u suštini velika poruka odbijanja" rekao je Reuf Bajrović, bivši ministar energetike, rudarstva i industrije, a sada potpredsjednik US-Europe Alliance, atlantističke zagovaračke organizacije. "To je uglavnom masovno odbacivanje međunarodne zajednice i njene politike."

Ljiljan kao simbol otpora

Živahni povratak ljiljana dolazi u trenutku sve dublje neizvjesnosti o budućnosti BiH. Historijski zaštitnik i najbliži saveznik zemlje – Sjedinjene Američke Države – postale su nepouzdane pod administracijom Donalda Trumpa, koja je u suštini promijenila stranu i sada, čini se, podržava srpske separatiste posvećene razbijanju BiH. Istovremeno, Trumpovi suradnici istražuju region u potrazi za unosnim poslovnim projektima.

Obje zastave su bile istaknute dok se gomile okupljale na sarajevskom trgu za utakmicu Bosna i Hercegovina protiv Švicarske. Fotografija: Jasmin Brutus/The Guardian

U takvim napetim okolnostima, nacionalne boje dobivaju poseban značaj. Plavo-žuta državna zastava, pod kojom nastupa reprezentacija, nametnuta je od strane međunarodne zajednice nakon rata u BiH, pošto tri glavne etničke grupe i bivše zaraćene strane – Srbi, Hrvati i Bošnjaci – nisu uspjele dogovoriti međusobno prihvatljive boje.

Ta zastava ima namjernu bezličnost dizajna nastalog kompromisima, bez snažne emocionalne privlačnosti – ali je gotovo tri decenije prihvaćana od strane Bošnjaka, većinskog naroda u zemlji. Taj pojam obuhvata i sekularne građane i osobe mješovitog porijekla koji primarno Bosnu doživljavaju kao svoj identitet.

Strana zastava bila je prihvatljiva jer je strana intervencija, predvođena SAD-om, okončala trogodišnji pokolj bosanskog rata koji je odnio 100.000 života. Više od 80 posto žrtava bili su Bošnjaci, od kojih je mnogo stradalo u masovnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici 1995. godine.

U istom duhu, Bošnjaci su prihvatili i nastavak stranog upravljanja zemljom u obliku visokog predstavnika međunarodne zajednice sa sjedištem u Sarajevu, koji raspolaže širokim ovlastima za političku intervenciju. To je bila cijena mira, iako je Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine učvrstio posljedice srpskog etničkog čišćenja, ostavivši polovinu zemlje – entitet RS – pod srpskom kontrolom.

Više od tri decenije donijelo je oskudnog političkog napretka. Entitet RS i dalje se opire integraciji, a njegov ekstremistički lider – osuđeni i bivši predsjednik Milorad Dodik – Putinov je saveznik koji otvoreno ne žali za masovnim ubojstvima iz devedesetih.

'Ova mlađa generacija vjeruje u naciju čak i više nego mi.' Fotografija: Jasmin Brutus/The Guardian

Mladi biraju ljiljan

Kao simbol nastojanja da se BiH izgradi kao integrirana država, zvanična zastava predstavlja i tvrdoglavu nadu i duboko razočaranje.

"Ljudi su bili spremni pomiriti se s novom zastavom kao cijenom međunarodnog prihvaćanja, ali se niko zapravo nije poistovjećivao s njom", rekla je Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva.

Zastava s ljiljanima podsjeća na fleur-de-lis francuske burbonske monarhije, ali ima jednako duboke korijene u Bosni – temelji se na autohtonom bosanskom cvijetu i srednjovjekovnoj bosanskoj kraljevini. Izabrana je kao zastava obnovljene Bosne i Hercegovine 1992. godine kao zajednički historijski, nesektaški simbol, ali je u sukobu koji je uslijedio nakon proglašenja nezavisnosti postala i simbol otpora pretežno muslimanske Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) protiv agresora.

Zastava s ljiljanom temelji se na autohtonom bosanskom cvijetu i srednjovjekovnom bosanskom kraljevstvu. Fotografija: Jasmin Brutus/The Guardian

Njena rastuća popularnost među Bošnjacima, posebno mladima, odražava rastuće nestrpljenje prema statusu quo i želju da se izrazi etnički identitet oslobođen vanjskih pritisaka.

"Bošnjaci su bili voljni pristati na sve što je činjeno u ime međunarodne zajednice i mira tokom posljednjih 30 godina, ali to često nije funkcioniralo", rekao je Bajrović. "Međunarodna zajednica je umjesto toga pogodovala nacionalistima – Srbima i Hrvatima."

Pred utakmicu BiH protiv Švicarske, visoki oficir Oružanih snaga BiH pio je kafu nedaleko od jednog od zajedničkih ekrana postavljenih u Sarajevu za Mundijal. Razmišljao je o evoluciji nacionalnih simbola.

Sam je Bošnjak – ranjavan braneći Sarajevo s ljiljanom na uniformi, a potom napredovao kroz redove moderne, zapadno integrirane oružane sile pod plavo-žutom zastavom. Njegova kćerka tinejdžerka, međutim, inzistira na tome da na utakmice ide omotana zastavom ljiljana.

"Za nju je to ponos na to ko smo mi kao Bošnjaci", rekao je oficir. "Ali i prkos. Ako Srbi i Hrvati mogu isticati svoje etničke simbole, zašto ne i mi? Ova mlađa generacija vjeruje u naciju čak više nego što smo mi vjerovali."

Igrači Bosne i Hercegovine stoje tokom državne himne prije utakmice Grupe B protiv Švicarske u Los Angelesu. Fotografija: Stu Forster/Getty Images

Sama bh. reprezentacija ogledalo je frustracija nacije u izgradnji. U sastavu je sedam Hrvata, ali unatoč tome, vodeća bosanskohrvatska nacionalistička stranka potisnula je svako slavlje ili čak prepoznavanje reprezentacije na područjima pod svojom kontrolom. Na nekim mjestima zabranjeni su veliki ekrani za zajednička gledanja.

Selektor Sergej Barbarez potječe iz porodice Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ipak, uspio je nagovoriti samo jednog bosanskog Srbina da se priključi timu, nasuprot snažnom nacionalističkom pritisku na mlade igrače da se klone reprezentacije.

Dodik je zvanično smijenjen s dužnosti prošle godine, ali i dalje drži vlast u entitetu RS. Unatoč tome što mu je nećak, na osnovu međuetničkih sporazuma o podjeli funkcija, na čelu Fudbalskog saveza BiH, Dodik je ugušio svaku zvaničnu srpsku podršku nacionalnoj selekciji.

Aleksandar Trifunović, nezavisni novinar iz Banje Luke, najvećeg srpskog grada, rekao je: "Ovdje su, nažalost, reprezentacija i Mundijal zvanično ignorisani. Ljudi gledaju i prate utakmice, ali nema organizirane podrške ni javnih navijačkih okupljanja."

Šablonski nacrtana slika bosanskog srpskog ratnog zločinca Ratka Mladića na zidu pored stambenih zgrada u Istočnom Sarajevu. (Fotografija: Jasmin Brutus/The Guardian)

Ispod krutih, karikiranih verzija etničkog identiteta koje nameću nacionalističke stranke, narodni stavovi su nijansiraniji. Velike mase u Sarajevu izašle su navijati za Hrvatsku – mnogi u bh. dresovima, ne vidjevši u tome nikakvu kontradikciju. Nekoliko kilometara dalje, u Istočnom Sarajevu unutar entiteta RS, ulice su okićene srpskim trobojkama bez ijedne bosanske zastave. Kraj jednog dječijeg igrališta stoje grafiti s likom Ratka Mladića, ratnog komandanta srpske vojske koji u holandskom zatvoru izdržava doživotnu kaznu za genocid. Ipak, mladi muškarci koji su dangubili na terasama kafića rekli su da će gledati utakmice BiH i nadaju se pobjedi. Uostalom, kako je jedan od njih rekao – "domaći" su.

Slično je i u pretežno hrvatskom Kiseljaku, 40 km zapadno od Sarajeva, gdje zastava ratne etno-tvorevine Herceg-Bosne još uvijek vijori – 33 godine nakon što je rasplamsala kratki, krvavi rat-unutar-rata između Bošnjaka i Hrvata. Jedan lokalni bar, Movie Café, prikazivao je utakmice Hrvatske, ali ne i BiH, iz straha od "provokacija", rekao je konobar. No Stipo, 40-godišnji gost, kazao je da bi većina ljudi navijala za bh. tim u privatnosti vlastitih domova. "Mi smo Hrvati, prije svega, ali smo Hrvati iz Bosne", rekao je Stipo.

Anes Hadžić, Bošnjak u većinski etnički hrvatskom gradu Kiseljaku, s prijateljima u nargila baru (Fotografija: Jasmin Brutus/The Guardian)

U obližnjem nargila-kafeu, Anes Hadžić (28) iz kiseljačke bošnjačke manjine rekao je da Mundijal ponekad izvuče napade na površinu, poput lokalne kafane koja je istaknula švicarsku zastavu uoči prošlosedmičnog meča s BiH.

"Zato se ljiljan vraća. To je reakcija", rekao je Hadžić. No odmah je dodao: "Osamdeset posto ljudi ovdje je u redu. Radimo zajedno i oni će navijati za Hrvatsku i za nas kad igramo. Političarima je najdraže kad smo podijeljeni – onda mogu prodavati našu zemlju i naše vode ispod nas. Uostalom, zašto propovijedati o nečemu dobrom kad možeš zapaliti vatru?"