Naša današnja priča vraća nas u 1994. godinu, u vrijeme hapšenja ratnog zločinca Duška Tadića. Duško Tadić bivši je stražar u logorima Omarska i Trnopolje, član Srpske demokratske stranke i član srpske paravojske koja je izvela napade na Prijedor tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Poznat je po tome što je 1997. postao prva osoba osuđena na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) - osuđen je na 20 godina zatvora.

Tadić je 1994. uhapšen u Münchenu, u Njemačkoj, nakon što su ga bosanske izbjeglice identificirale kao njihovog mučitelja.

ICTY je pred kraj 1995. objavio prvu optužnicu protiv njega, nakon čega je prebačen u Haag. Suđenje Tadiću počelo je 1996. On se izjasnio da "nije kriv" po tačkama optužbe a njegovi advokati branili su ga taktikom da je žrtva zamjene identiteta.

Također, po prvi put je predstavljeno stajalište da je razlog rata u BiH bio stvaranje "Velike Srbije".

Pretresno vijeće napominje "da je bio jedan od prvih članova SDS-a u općini Prijedor i, prema vlastitoj ocjeni, povjerljivi član SDS-a od koga je traženo da provede ključni plebiscit na području Kozarca. Kao organizator plebiscita u Kozarcu i predsjednik lokalnog SDS-a, optuženi je bio upoznat sa planom o Velikoj Srbiji i podržavao ga. On to i sam priznaje, kada opisuje sebe kao „iskrenog pristašu stvaranja Republike Srpske".

Suđenje je trajalo 79 dana a za tužiteljstvo je svjedočilo sveukupno 86 svjedoka.

Godine 1997. ICTY je donio presudu. Tadić je proglašen krivim za sljedeće zločine:

Hotimično lišavanje života; mučenje ili nečovječno postupanje; hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja (teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949.)

Tokom napada na Kozarac i okolno područje, sudjelovao je u sakupljanju i prisilnom premještanju civila u zatočeničke logore.

Kao dio grupe Srba, udarao je rukama i nogama jednog zatočenika sve dok se ovaj nije onesvijestio, čime je direktno pomagao u ostvaranju zajedničkog nauma te grupe da nanese tešku fizičku patnju pripadnicima druge grupe.

Jednom zatočeniku je prijetio nožem, a onda ga je ubo.

Ubistvo (zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja)

Ubio je dvojicu bošnjačkih policajaca u Kozarcu u proljeće 1992.

Sudjelovao je u ubistvu petorice muškaraca u Jaskićima, selu kraj Prijedora.

Osuđen je na 20 godina zatvora i poslan na služenje kazne u Njemačkoj. Tadić je uložio žalbu na svoju presudu, ali je ona odbijena.

Godine 2008., nakon dvije trećine odslužene kazne, pušten je na slobodu te je otputovao u Srbiju, nakon što je dobio srbijansko državljanstvo.

(SB)