Luka Modrić (40) odigrao je 202. i, po svemu sudeći, posljednju utakmicu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Dogodilo se to već u šesnaestini finala Mundijala protiv Portugala (2-1) u Torontu, gdje je Hrvatska bila blizu prolaska, ali je u čudnom spletu nesretnih događaja primila gol iz penala pa i u nadoknadi, prije nego što joj je gol poništen zbog dodira lopte kosom, i to nakon očitanja čipa iz VAR sobe. Više od dva sata nakon završetka utakmice Modrić je u mix zoni BMO Fielda komentirao je utakmicu.

Kako ste vidjeli utakmicu?

- Utakmicu možemo sagledati u dva dijela. U prvom poluvremenu nismo bili na našem nivou, dosta smo bili povučeni, ali drugo smo odigrali fenomenalno utakmicu, jedna od naših boljih utakmica. Mogli smo to prije završiti, ali nismo uspjeli. Dosta smo se ispromašivali i onda su se dogodile neke stvari koje su mi nevjerojatne. Što je, tu je. Teško je nešto pametno reći poslije utakmice, ovako vrući. Ne želim nešto krivo reći. Možemo biti ponosni kako smo odigrali drugo poluvrijeme, zaslužili smo više. Ali tako je, nogomet je takav, rekao je Modrić.

Što vam je rekao sudac nakon Gvardiolova poništenog gola?

- Kaže da je dirao loptu, ali mi smo gledali snimke i videa, nigdje se ne vidi da on dira loptu. Ako ne dira loptu, nije ofsajd.

Što vam je rekao Ronaldo?

- Ništa. Normalno smo pričali, ništa specijalno.

Pitanje koje postavljamo vama o ovakvim situacijama...

- Nije vrijeme da sad o tome pričam, brzo ćete sve znati. 

Je li veliko razočaranje?

- Pa je, zato što smo zaslužili puno više. Neke stvari nam nisu išle u korist. Taj penal, da je bilo obrnuto, nikad se ne bi uključivao. Rekao sam u početku za taj VAR, kad se tek uveo, da mi se ne sviđa. Za neke je stvari dobar, ali ga krivo koriste ili ga koriste selektivno, gledajući veličinu momčadi ili ne znam što već. Ako je 200 posto neka greška, onda uđeš. Ako nije, ako je u sivoj zoni, onda nemaš što ulaziti, nema se što VAR javljati jer ovo danas nije nikakav penal. Oba se remplaju i guraju, nije ga on povukao, nego ga drži i jedan i drugi padaju.

Zbog toga ne možeš suditi penal u ovakvoj utakmici. Zato kažem, mora ga se koristiti ako je greška 200 posto. Ako je negdje gdje ga možeš tretirati ovako i onako, nemaš što ulaziti tu. I to me nervira i uvijek ide na našu štetu. Ali što je, tu je. Idemo dalje, nećemo se na to vaditi. Ali me takve stvari smetaju jer ti odlučuju sudbine, odlučuju ti raspoloženje za sve što radiš, odričeš se, trgaš se, boriš. Ima tu mladih igrača koji dolaze i onda im ovako nešto napraviš, krivo ti je zbog toga. I uvijek, kažem, na našu štetu. Ali što je, tu je. Neću sad o tome. Možemo biti ponosni kako smo odigrali, kako smo se borili, kako smo predstavili Hrvatsku, pogotovo u drugom poluvremenu. To je Hrvatska za koju svi znaju, zašto smo tako cijenjeni i voljeni u svijetu. Ništa, idemo dalje. Sad se resetirati i to je to.

Je li teže bilo 2008. u Beču ili danas?

- Pa dobro. Teško da će išta biti teže od toga. Sigurno je teško, težak poraz, i ovaj i prošli Euro isto tako. Ali dobro, to je nogomet. Porazi i pobjedi su dio ovoga čime se bavimo. Zato je toliko zanimljiv, zato ga svi vole. Puno ima emocija, rollercoasteri su, gore-dolje, svašta se dogodi u kratkom vremenu.

Mateo Kovačić je baš plakao?

- I on i Pero, i drugi. To je pokazatelj emocija, što nam znači Hrvatska. Koliko živimo za uspjeh, za svaku utakmicu, za svaku pobjedu. Koliko smo sretni, koliko nas ispunjava kad smo tu. Kad izgubiš, pogotovo na velikim natjecanjima, krivo ti je. Teško ti to padne jer znamo, svjesni smo koliko nam Hrvatska znači, koliko nas ljudi prati i voli. I onda, kad izgubiš, teško ti je. Imaš osjećaj da si možda razočarao ljude koji te bodre, koji te podržavaju kao što nas podržavaju. Teško je, nije nekad jednostavno suzdržati emocije kao što se vidjelo na Mateu, Peri i drugima, zaključio je Modrić.