Mnogi još uvijek misle da psovanje otkriva neobrazovanost i nekulturu, no istraživanja pokazuju suprotno. Osobe koje koriste bogatiji vokabular, uključujući i vulgarne izraze, često pokazuju veću rječitost, izražajnost, ali i otpornost na bol.

Uvriježeno mišljenje psovke svrstava u domenu nepristojnosti, pripisujući ih ljudima s ograničenim rječnikom i slabijim intelektualnim sposobnostima. No, ta je percepcija pogrešna jer nauka nudi drugačiju sliku, otkrivajući da psovanje može biti znak verbalne superiornosti, iskrenosti, pa čak i kreativnosti.

Mit o siromaštvu rječnika

Godinama je prevladavala takozvana "hipoteza o siromaštvu rječnika", koja je tvrdila da ljudi psuju jer ne znaju pronaći prikladnije, "pametnije" riječi. Međutim, istraživanja posljednjih decenija sistematski ruše taj mit. Ključna studija iz 2015. godine, koju su proveli psiholozi s Massachusetts College of Liberal Arts, donijela je preokret. Ispitanici su dobili zadatak da u jednoj minuti nabroje što više riječi koje počinju na slova F, A ili S, a zatim psovke koje počinju istim slovima. Rezultati su bili nedvosmisleni: osobe koje su bile uspješnije u nabrajanju neutralnih riječi, bile su znatno uspješnije i u nabrajanju psovki. To ne upućuje na jezičku lijenost, već upravo suprotno. Psihologinja Grace Tworek objašnjava da je uočen jasan trend – što više psovki neko može generirati, to vjerovatno ima veći i općeniti vokabular. Rječitost je, jednostavno rečeno, rječitost. "Sočne" riječi nisu zamjena za inteligenciju, već dio šireg i bogatijeg leksikona.

Snaga iskrenosti i tolerancija na bol

Osim s verbalnom fluentnošću, psovanje je povezano i s iskrenošću. Serija studija objavljena 2017. godine otkrila je pozitivnu korelaciju između upotrebe psovki i poštenja. Pokazalo se da su ljudi koji češće psuju manje skloni laganju na interpersonalnoj razini te posjeduju viši nivo integriteta. Timothy Jay, profesor emeritus psihologije koji je više od 40 godina posvetio proučavanju psovki, objašnjava logiku iza ovih nalaza: "Kada iskreno izražavate svoje emocije snažnim riječima, djelovat ćete iskrenije." Ljudi koji ne cenzurišu svoj jezik često ostavljaju dojam autentičnosti jer ne filtriraju svoje misli i osjećaje kako bi se prilagodili društvenim normama. No, to ne znači da je psovanje bez pravila. Jay naglašava da je sposobnost prepoznavanja situacije u kojoj je psovanje prikladno, a u kojoj nije, zapravo sofisticirana socijalna i kognitivna vještina.

Možda najiznenađujuće otkriće jeste veza između psovanja i fizičkih sposobnosti. Istraživanja su pokazala da psovanje može značajno povećati toleranciju na bol. U poznatom eksperimentu, učesnici su morali držati ruku u ledeno hladnoj vodi što je duže moguće. Grupa kojoj je bilo dopušteno psovati, izdržala je znatno duže od kontrolne grupe koja je ponavljala neutralnu riječ. Psiholog Richard Stephens, vodeći autor ove studije, objašnjava da psovanje pokreće stresni odgovor u tijelu, takozvanu reakciju "bori se ili bježi". To dovodi do naleta adrenalina, ubrzanja otkucaja srca i disanja, ali i do analgetskog učinka koji smanjuje percepciju boli. Zanimljivo je da zamjenske, "pristojne" psovke poput "vraga" ili izmišljenih riječi nemaju isti učinak. Čini se da je snaga psovke ukorijenjena upravo u njenoj tabu prirodi. Slični su rezultati dobiveni i kod testova fizičke snage. Ljudi su pokazali veću snagu stiska i bolji učinak na sobnom biciklu kada su pritom psovali.

Izvor: Zena.net.hr