Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFR Jugoslavije bio je nesvakidašnja ličnost koja ni 45 godina nakon smrti, ne prestaje intrigirati domaću i svjetsku javnost. Postoje brojne teorije o njegovom pravom porijeklu i skrivenom identitetu, od toga da je bio mason i austrijski židov, da je njegov pravi identitet preuzeo ruski agent, pa sve do nevjerovatnih tvrdnji da je rođeni brat Winstona Churchilla, koju je objavio srbijanski Blic.

Ipak, jedna od najmisterioznijih spekulacija koja se decenijama provlači jest ona da je bivši predsjednik SFRJ zapravo umro u islamskoj vjeri. Ovu temu je još 2003. godine detaljno i vrlo slikovito otvorio tadašnji muftija Islamske zajednice u Srbiji Hamdija Jusufspahić u jednom radijskom intervjuu koji je podigao ogromnu prašinu u javnosti.

Prema svjedočenju Hamdije Jusufspahića, on je za navodno prihvaćanje islama Josipa Broza Tita saznao neposredno poslije njegove smrti. Kada je jugoslavenski predsjednik preminuo, muftija je zajedno s ambasadorom Alžia, Abdul Hamid Adžalijem, otišao da se upiše u zvaničnu knjigu žalosti i tada se dogodio navodni susret koji je sve promijenio.

Njemu je tada, prema tvrdnjama, prišao Titov šef kabineta Berislav Badurina i potpuno ga šokirao riječima da mu čestita. Muftija je tvrdio da je u nevjerici upitao što mu to čestita kada je čovjek umro, na šta je Badurina navodno odgovorio:

"Umro je u vašoj vjeri!". Muftija je, kako je sam tvrdio, ostao potpuno zaprepašten ovim saznanjem. Tvrdio je kako je zatražio objašnjenje, a Titov tajnik mu je odgovorio da je predsjednik umro čitajući Kuran i to po treći put.

Jusufspahić je tada, navodno, upitao što on sada treba raditi sa tim saznanjem, a Badurina mu je navodno poručio da to treba znati i ništa više. Kako bi potvrdio svoje riječi, Badurina je istu stvar na francuskom jeziku, navodno, ispričao i prisutnom alžirskom ambasadoru. Prema daljim tvrdnjama beogradskog muftije, Badurina im je tada otkrio još jedan intrigantan detalj o samoj sahrani.

Titov tajnik im je rekao da će i sami vidjeti kada predsjednik bude sahranjen da će na nadgrobnom spomeniku pisati samo ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti, uz objašnjenje da se upravo tako po pravilima sahranjuju oni koji se deklariraju kao muslimani. Pored toga, muftija je naveo da mu je Badurina povjerio da je u posljednjim danima Titovog života na stolu pored njegove bolesničke postelje u Kliničkom centru u Ljubljani stajala isključivo jedna knjiga, a to je bio prevod svete islamske knjige.

Pet godina nakon Titove smrti, Jusuf Spahić je boravio u Kairu kako bi od tadašnjeg predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka primio zlatni orden za rad na afirmaciji islamske vjere. Igrom slučaja, tamo je ponovo sreo Abdula Hamida Adžalija i zamolio ga da pred Mubarakom ponovi ono što su zajedno čuli na dan Titove sahrane.

Alžirski veleposlanik je, navodno, sve nedvosmisleno potvrdio i dodao da je o cijelom tom slučaju službeno obavijestio ministarstvo vanjskih poslova Alžira. 

Taj misterij ostaje nerazjašnjen, pogotovo ako se uzme u obzir nepobitna činjenica da nitko od Titovih liječnika, najbližih suradnika i medicinskog osoblja u Ljubljani nikada nije potvrdio priču o preobraćenju i svetoj knjizi pored bolesničke postelje.

DETALJNO ISTRAŽIVANJE 

Povjesničar Hrvoje Klasić, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ navode srbijanskih medija o Titovom navodnom preobraćenju na islam.

- Informacija da je Tito na kraju života prešao na islam dosta je stara, ali, zanimljivo, ona potječe samo od tog jednog izvora, a to je muftija Hamdija Jusufspahić, odnosno da je njemu to prepričao bliski Titov suradnik Berislav Badurina.

Međutim, nitko drugi nigdje nije, osim muftije, zapisao tu informaciju. Ja sam radio dugo u osobnom Titovom arhivu, ali i u arhivskom fondu Predsjedništva SFRJ nakon Titove smrti, koji se često bavio Titovom ostavštinom, pa i odnosima s Jovankom.

I baš nikad nitko nije spomenuo tu informaciju.

Pričao sam i s nekim bliskim Titovim suradnicima, pa i nekima koji će ga naslijediti na funkciji predsjednika, naprimjer Mikom Špiljakom, koji također tu informaciju nikada uopće nije iznio. Pričao sam i s članovima obitelji, Titovom unukom Sašom Broz, koja također to nikada nije spomenula, tako da moram priznati da mi izgleda vrlo, vrlo „nategnuto“.

Kao i informacija da su Titu pred kraj života u bolnicu dolazili svećenici, da je on primio posljednje pomazanje, da je tražio ispovijed, što također nitko ne može potvrditi.

Berislav Badurina je umro dvadeset godina nakon Tita – bilo bi čudno da je umro desetak godina nakon raspada Jugoslavije i komunizma, a da mu doista nitko ne bi ništa zamjerio da je tu informaciju javno rekao svima, a ne samo beogradskom muftiji. A nije to napravio, pa mi je onda zbog tog razloga još čudnija cijela priča, kazao je Klasić za „Slobodnu Bosnu“, te nastavio:

- Titova veličina je očito nekakav magnet za različite intrige i kontroverze. Dakle, da je jedan čovjek iz naših krajeva ipak igrao tako važnu ulogu kako u zemlji, tako i u cijelom svijetu. I onda, vjerojatno upravo zbog tog razloga, zbog toga što je njegova veličina nadilazila značaj ljudi s ovog prostora i cijele zemlje koju je predstavljao, onda se uz njega veže i to je li, dakle, ruskog podrijetla, je li sin Winstona Churchilla, je li bio katolik, mason, židov...

Priča se da je jedan od najvažnijih argumenata zašto je musliman to što na grobu pišu samo ime, prezime i godine rođenja.

Mogao bih se našaliti pa reći: „Nisam znao da mi je i otac musliman jer i njemu isto točno tako piše“, ali šalu na stranu, većina se slaže u tome da je razlog tome njegov odlazak u Ameriku 1960. godine, kada je posjetio grob Franklina Delana Roosevelta, najvećeg američkog predsjednika u povijesti.

U stvari ga je oduševila jednostavnost i to što je na grobu bilo upravo to: samo ime, prezime, godine rođenja i godine smrti, tako da je, potaknut time, on isto zatražio da tako bude i na njegovom grobu, zaključio je Klasić u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“.

(M.I.)