Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ

Aleksandar Vučić demonstrirao je moćne i napredne vatrene sposobnosti Vojske Srbije i najavio ozbiljne akvizicije novog naoružanja, kaže vojni analitičar i kolumnista portala Telegram.hr Goran Redžepović.

Na Vidovdan, 28. juna, Vojska Srbije demonstrirala je svoju vatrenu moć na poligonu Pasuljanske livade kod Jagodine. Srbijansko vazduhoplovstvo je vatreno djelovalo s navođenom planirajućom bombom kineske proizvodnje LS-6-500-3 s dometom od 60 kilometara. Vježba je odrađena pod budnim okom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika u trenucima dok su se Andrej Plenković i Zoran Milanović svađali oko vojne parade povodom Dana pada Bastilje pokazujući međusobnu netrpeljivost, a političari u FBiH gledali utakmice na Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Redžepovića smo pitali da li je i u kojoj mjeri narušen vojni balans u regionu, te kako se na njega odražava stalno naoružavanje, prije svih, Srbije.

- Trendovi su da Srbija napušta Rusiju kao dobavljača naoružanja i da se sada oslanja na Kinu i Francusku, a dijelom i na Njemačku. Druga specifičnost je da karakteristika naoružanja kojeg nabavlja Srbija daleko nadilaze samo odbrambene potrebe Srbije. Po njegovim karakteristikama referentna točka tog naoružanja je uglavnom Zagreb. Vučić i dalje drži na životu ideju srpskog sveta, a u nju je uključena i Republika Srpska. Indikativno je da je na svim vojnim paradama i vježbama prisutan i Milorad Dodik. To je jasna politička poruka da je Vojska Srbije i vojska Republike Srpske i vojska srpskog sveta iako formalno to ona nije. Prisustvo i govori Milorada Dodika to potvrđuju, kaže Redžepović.

KO JE JAČI?

Zašto je Srbiji važno da ima više od oružja od Hrvatske, iako je poznato da je Hrvatska članica NATO-a i da je pod njegovim kišobranom, pa u krajnoj liniji možemo zaključiti da je svaki NATO avion i hrvatski avion?

- Srbija je uvijek korak ispred Hrvatske u naoružavanju. Hrvatska je nabavila višecjevne bačace raketa HIMARS, ali bez raketa dugog dometa. S druge strane, Srbija je nabavila višecjevne bacače raketa od Izraela, ali s raketama velikog dometa. Hrvatska je nabavila vojne avione s bombama dometa do 80 kilometara, a Srbija je kupila kineske rakete CM-400 dometa 300-400 kilometara. Srbija je ta koja je latentnom suparništvu i koja uvijek ide ka moćnijoj varijanti naoružanja. Dakle, ne ide na razinu balansiranja odnosa nego uvijek ide ka tome da se zaključi da imaju nešto veće i bolje oružje. Ako Hrvatska kaže da će vojni rok trajati 60 dana, Srbija odgovori s vojnim rokom od 75 dana.

Gdje su u toj priči Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Kosovo?

- Prisustvom Milorada Dodika i kompletnog rukovodstva RS na svim tim vježbama. Međutim, da budemo konkretni u sadašnjim okolnostima nema nikakvog izgleda da bi Srbija agresiju prema bilo kome u susjedstvu, pa čak ni prema Kosovu. Ipak, ako bi došlo do bitnijih promjena u sadašnjem sustavu kolektivne sigurnosti i ako bi došlo jedan na jedan Srbija se javlja kao vodeća oružana sila u regiji i njeno djelovanje bi bilo u skladu s tom politikom. Sada je samo pitanje da li bi politika to implementirala ili ne. U svakom slučaju tu je potencijal.

Da li ih nešto ograničava u tome?

- Ograničavajući faktor je pod broj 1 prisustvo NATO-a u BiH i na Kosovu, te članstvo Hrvatske u NATO. Drugi je činjenica da pored svih nabava i naoružavanja Vojska Srbije nema dovoljno ljudi i profesionalaca, njihov rezervni sastav je daleko ispod zahtijevanih razina. Njihov kompletan sustav sigurnosti je baziran na redovnom vojnom roku i stalnom zanavljanju rezervnog sastava. Međutim, to Srbija već godinama ne čini. To je ograničavajući faktor Vojske Srbije koja se dobro naoružava i koja prati vojne trendove u razvoju primjene novih tehnologija. Tu su jako dobri i bolji od Hrvatske.

Dakle, pokazivanje mišića na vojnim vježbama nije ništa drugo nego Vučićeva unutrašnjo-politička igranka?

- Tako je. U sadašnjem trenutku je poruka: Mi smo najjači, nama niko ništa ne može, iako Srbiji apsolutno niko ne prijeti iz regiona niti ima ikakve ugroze i teritorijalne aspiracije prema Srbiji. Istovremeno, Vučić targetira Hrvatsku navodeći da im ona želi srušiti vlast, te da Hrvatska podržava, kako ih on zove, 'blokadere'. To je apsolutno tvrdnja bez ijednog dokaza, čista propaganda i izmišljotina, ali kada stvarate takav narativ narod zaključi da im neko prijeti.

A vojna vježba u Srbiji dobro dođe i Dodiku pred opšte izbore u BiH...

- Dodikova poruka je da je to jedna vojska, srpska vojska. To je implicitna poruka. I da se najmanja sitnica, neki tehnički zbor događa u Srbiji Dodik je tamo. Nekad sam, nekad sa svitom. Tako šalje poruku svojim biračima.

SISTEM KOLEKTIVNE SIGURNOSTI

Ne treba se niko nikoga bojati, ali da se trebamo bojati raspada sistema kolektivne sigurnosti? I šta je s vojnim balansom u regionu, dronovima...

- U tom slučaju bismo trebali biti spremni da na opasnost možemo odgovoriti. Srbija ima proizvodnju dronova, a ima ga i Hrvatska. Srbija razvija mnogo naprednije sustave dronove. Ne samo za taktičku upotrebu nego i za djelovanje u operativnim dubinama. U tome su najozbiljniji u regiji apsolutno. Imaju i kompletan sustav proizvodnje pješadijskog i artiljerijskog naoružanja, odnosno municije. Sve proizvode, od granata za haubice pa do raketa za VBR-ove. Kupili su češke VBR-ove Vampir dometa 40 kilometara. Trendovi su u povećanju vojne i vatrene moći i njegove učinkovitosti.

Teško možemo reći da je narušen vojni balans jer u sadašnjim okolnostima ga ne gledamo u odnosu Hrvatska-Srbija jer nismo ista liga. Balans nije narušen jer je Hrvatska članica NATO saveza. Nije narušen balans ni u odnosu na BiH jer i NATO ima određene funkcije u BiH. Tu je i EUFOR koji je garancija stabilnosti BiH. Narušavanje balansa bi se desilo ako bi se ovo promijenilo. Ako gledamo sustav kolektivne sigurnosti Hrvatska nema samo 12 vojnih aviona, nego ih ima koliko ih ima cijeli Savez, zaključuje Redžepović u razgovoru za "Slobodnu Bosnu".