Samo nekoliko dana uoči obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) ponovo je odbio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Radislava Krstića, nekadašnjeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, koji služi kaznu od 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida.

Predsjednica Mehanizma, sutkinja Graciela Gatti Santana, navela je u odluci da Krstić ispunjava formalne uslove za razmatranje prijevremenog puštanja, ali da njegov zahtjev treba odbiti jer nije pokazao stepen rehabilitacije srazmjeran težini počinjenih zločina.

Sutkinja Graciela Gatti Santana (Foto: Mehanizam za krivične sudove)

"Izuzetna težina zločina za koje je osuđen snažno govori protiv odobravanja prijevremenog puštanja na slobodu, a Krstić nije pokazao stepen rehabilitacije koji bi bio srazmjeran težini njegovog kriminalnog postupanja", navela je sutkinja Gatti Santana.

Radislav Krstić je prethodnih godina podnosio zahtjeve za prijevremeno puštanje na slobodu, ali su svi do sada odbijeni.

Pomagao i podržao genocid

Uz zahtjev podnesen u januaru 2024. godine Krstić je dodao pismo, koje je napisao u junu iste godine, nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Krstić se referirao na Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici, ističući da bi, kada bi imao prava glas, i on glasao za nju.

“Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i ne trebam da ga dobijem”, naveo je Krstić.

Dalje u pismu je dodao da “svakog trenutka i svakog dana” misli na žrtve genocida u Srebrenici. Krstić je dalje naveo da je svjestan da “majka i sestra nevino stradalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene”, te da njegove riječi “ne mogu da ublaže bol i umanje patnju koja nikad neće nestati.”

U pomenutom pismu, između ostaloga, napisao je i ovo:

“Pomagao sam i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima.”

Sutkinja Gatti Santana je u svojoj odluci ohrabrila Krstića da nastavi promišljati o događajima koji su doveli do njegove osude, o svojim djelima i propustima, kao i o uticaju svog ponašanja na izvršenje zločina, te da temeljito razmotri da li postoji bilo kakva informacija koju bi mogao pružiti, a koja bi mogla pomoći nacionalnim krivičnim postupcima ili identifikaciji lokacija na kojima se nalaze posmrtni ostaci nestalih osoba.

Murat Tahirović (Foto: Slobodna Bosna)

"Da, mislim da bi značajne informacije o skrivenim grobnicama, za koje petpostavljamo da Krstić zna, bile čin istinskog prihvatanja odgovornosti", kazao je za “SB” predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.

U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za 7.566 osoba nestalih tokom rata od 1992. do 1995. godine, prema podacima Instituta za nestale osobe BiH.

Gdje su premještani posmrtni ostaci žrtava

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić za "SB" kaže da smo u posljednjih trideset godina slušali bezbroj izjava o kajanju, pomirenju i okretanju budućnosti.

"Ali za porodice koje još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, riječi ne znače mnogo. Ono što znači jeste istina. Ako neko zaista smatra da je pogriješio i želi pokazati iskreno kajanje, onda postoji vrlo jasan način da to učini: da pomogne u pronalasku masovnih grobnica, da otkrije gdje su premještani posmrtni ostaci žrtava i da pruži informacije koje mogu dovesti do procesuiranja svih odgovornih. To nije pitanje simbolike, nego elementarne ljudskosti", kaže Suljagić.

On naglašava da Krstić nije bio običan vojnik.

Emir Suljagić (Foto: Slobodna Bosna)

"Radislav Krstić nije bio običan vojnik. Bio je komandant Drinskog korpusa u vrijeme kada je počinjen genocid. Ako posjeduje bilo kakve informacije koje mogu pomoći porodicama da dostojanstveno sahrane svoje najmilije ili pravosuđu da utvrdi punu istinu, onda postoji moralna obaveza da ih saopšti", kaže dikretor MC Srebrenica, te dodaje:

"Takav čin ne bi izbrisao njegovu odgovornost niti bi poništio presudu. Ali bi predstavljao prvi stvarni dokaz da kajanje nije samo riječ izgovorena radi prijevremenog puštanja na slobodu. Za majke i porodice koje već tri decenije čekaju da pronađu posmrtne ostatke sina, muža ili oca, to bi značilo mogućnost da konačno završe proces žalovanja i svojim najmilijima obezbijede dostojanstven ukop. To je jedino mjerilo po kojem se iskrenost kajanja može ocjenjivati."

Sud BiH je u međuvremenu potvrdio i optužnicu protiv Krstića koja ga tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen u septembru 1992. godine u selu Novoseoci kod Sokoca. Prema navodima optužnice, kao komandant Druge romanijske motorizirane brigade VRS učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu tokom napada na selo nastanjeno bošnjačkim stanovništvom, u okviru širokog i sistematičnog napada na civile na području Sokoca.

Imena deset žrtava koje će 11. jula biti ukopane u Potočarima

Na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, biti će ukopani posmrtni ostaci deset žrtava genocida zaštićene zone Ujedinjenih nacija iz jula 1995. Godine.

Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.

Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.

Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

(SB)