Kada je 9. jula 1998. godine novinska agencija javila da je prethodne večeri u Krapinskim Toplicama u 71. godini preminuo Dušan Vukotić, filmski svijet je izgubio jednog od svojih najvećih vizionara. Otišao je čovjek koji je redefinirao svjetsku animaciju, srušio holivudske standarde i donio prvu zlatnu statuu u ovaj dio Europe. Gotovo tri decenije nakon njegove smrti, Vukotićevo remek-djelo aktuelnije je nego ikada prije.

Dušan Vukotić je rođen 7. februara 1927. godine u Bileći u Bosni i Hercegovini. Sin crnogorskog suca na službi u Hercegovini i majke iz poznate bilećke porodice Vučinić, Vukotić je rano pokazao sklonost ka vizualnom izražavanju. Iako je u Zagrebu upisao studije arhitekture, crtež ga je brzo odveo u novinske redakcije gdje je radio kao karikaturist. Upravo će spoj arhitektonskog osjećaja za prostor i oštre karikaturističke misli postati temelj njegovog jedinstvenog autorskog izraza.

Revolucija protiv Walta Disneyja

Tokom pedesetih godina prošlog vijeka, Vukotić postaje jedan od osnivača čuvenog Zagreb filma i stub pravca koji će kritika nazvati Zagrebačka škola crtanog filma. U vrijeme kada je u svijetu vladao apsolutni monopol estetike Walta Disneyja – sa anatomski savršenim, oblim likovima i skupom animacijom koja je vjerno kopirala stvarnost – Vukotić uvodi radikalnu promjenu.

Zajedno s kolegama plasira koncept reducirane animacije. Umjesto crtanja uobičajenih 24 sličice za sekundu pokreta, Vukotić se fokusira samo na nekoliko ključnih poza. Njegovi likovi postaju geometrijska tijela – trokuti, krugovi i kvadrati – koji se kreću u dvodimenzionalnom, plošnom prostoru. Tehnika je bila jeftinija, ali je zahtijevala genijalnost: akcent više nije bio na anatomiji lika, već na snazi ideje.

Ta ideja je u potpunosti eksplodirala u filmu "Surogat" (Ersatz) iz 1961. godine. Priča prati trokutastog čovječuljka koji na plaži pumpom naduvava sve što mu je potrebno za život: dušek, šator, jedrilicu, raskošnu hranu, pa čak i partnericu. Kada se na kraju razočara, on jednostavno izvuče ventil, sve ispumpa i poništi. Na samom kraju filma, i sam glavni junak biva ispuhan – jer je i on bio samo plastični surogat. Izuzetan doprinos filmu dao je kompozitor Tomislav Simović, čija je eksperimentalna džez muzika savršeno zamijenila dijaloge, koristeći zvukove škripe i šištanja plastike.

Godine 1962. Američka filmska akademija bila je primorana prepoznati ovu vizuelnu revoluciju. U konkurenciji sa samim Waltom Disneyjem (film Aquamania), Dušan Vukotić osvaja nagradu Oscar za najbolji kratki animirani film. Bio je to prvi put u povijesti da je ova prestižna nagrada dodijeljena filmu rađenom van Sjedinjenih Američkih Država.

Oscar koji je stigao poštom

Ipak, povijesni trijumf pratio je i paradoks. Dok su holivudske zvijezde slavile u blještavilu ceremonije, Vukotić je sjedio u svom stanu. Najveće priznanje u svijetu kinematografije – statuu Oscara – hercegovačkom geniju je nekoliko sedmica kasnije u običnom paketu donio poštar na kućnu adresu.

Vizionar koji je predvidio 21. vijek

Gledan iz današnje perspektive, "Surogat" nije bio samo duhoviti crtani film, već zastrašujuće precizno proročanstvo. Više od šezdeset godina prije pojave društvenih mreža, filtera, virtualne stvarnosti i kulture instant-zadovoljstava, dječak iz Bileće je shvatio kuda čovječanstvo ide. Njegov film je bezvremenska kritika potrošačkog društva koje, u potrazi za lakšim putem, zamjenjuje autentične ljudske odnose i emocije plastičnim, napuhanim lažnjacima.

Dušan Vukotić nas je napustio u julu prije dvadeset i osam godina, ali njegov trokutasti čovječuljak s pumpom danas živi na ekranima svih naših pametnih telefona. Živimo u svijetu surogata koji je Vukotić tako genijalno nacrtao, ogolivši ga do same plastike.

(M.I.)