Legendarni američki automobili iz 1950-ih, koji su decenijama bili zaštitni znak Kube, gotovo su nestali sa cesta. Njihovo mjesto zauzela su mala električna vozila na tri točka, uglavnom kineske proizvodnje, koja su zbog dugotrajne nestašice goriva postala glavno prevozno sredstvo za stotine hiljada Kubanaca.

No, nije riječ o običnim električnim triciklima. Mnogi vlasnici ugradili su solarne panele kako bi vozila mogli puniti bez oslanjanja na ionako preopterećenu kubansku elektroenergetsku mrežu.

Foto: EPA

"Ovako se ljudi danas kreću"

Današnji prizori na kubanskim ulicama potpuno su drugačiji od onih od prije samo godinu dana, kada su njima dominirali stari automobili iz kojih su izlazili gusti oblaci crnog dima. "Ovako se ljudi danas kreću", rekao je za Associated Press 40-godišnji Liecer de la Cruz, vlasnik jednog od električnih tricikala.

Vozila, čija se cijena kreće između 2000 i 4000 dolara, koriste se za prevoz robe, ali i na redovnim linijama koje su nekada pokrivali autobusi.

Iako su za većinu Kubanaca preskupi, mnogi su prodali svoje stare automobile na benzin kako bi ih kupili. Drugi su ih dobili od rodbine iz inostranstva, gdje su uglavnom jeftiniji, dok su pojedini mali poduzetnici u njih uložili svoju zaradu, očekujući da će im se investicija brzo isplatiti.

Foto: EPA

Privreda u krizi već pet godina

Američki predsjednik Donald Trump u januaru je zaprijetio uvođenjem carina državama koje prodaju naftu Kubi. Ta ostrvska država proizvodi tek oko 40 posto goriva koje joj je potrebno.

Od tada je na Kubu stigao samo jedan tanker s naftom, i to krajem marta. Prije toga pristizalo ih je oko osam mjesečno. Posljedice po svakodnevni život su velike.

Redovne redukcije električne energije dodatno su se pogoršale, produbljujući probleme zemlje čija je privreda u krizi već pet godina. Nestašice hrane i lijekova postale su još izraženije, a javni prevoz znatno je smanjen.

U takvim okolnostima električni tricikli postali su neizostavan dio svakodnevice. Prevoze robu, voze na rutama na kojima su nekada prometovali autobusi, a u nekim dijelovima Havane koriste se čak i za odvoz otpada.

Jedna vožnja košta manje od jednog američkog dolara

Stanovnici s teškim kesama iz trgovine često ih koriste kao taksi. Vožnja je spora, vruća i ne naročito udobna, ali je ipak bolja od pješačenja. "Ako si možeš priuštiti vožnju, jednostavno sjedneš. Ako ne možeš, ne možeš nikuda", izjavila je 52-godišnja prodavačica Berta Ferrer, koja četiri dana u sedmici radi u trgovini u centru Havane.

Za jednu vožnju plaća oko 500 kubanskih pezosa, odnosno manje od jednog američkog dolara. To je velik izdatak u zemlji u kojoj prosječna mjesečna plata državnih zaposlenika iznosi oko 10 dolara, a radnika u privatnom sektoru oko 40 dolara.

Na kubanskim ulicama danas su najčešći električni tricikli kineskih proizvođača poput Zonsena i Jinpenga. Mnogi se kupuju u državama poput Paname, odakle ih rodbina ili uvoznici šalju na Kubu radi dalje prodaje. Prema sporazumu s Kinom, marka Vedca sklapa se na Kubi.

"Mislim da je ovo budućnost"

Pojedini vlasnici na krovove svojih tricikala postavili su solarne panele koji omogućavaju punjenje baterija tokom vožnje i nastavak rada uprkos energetskim problemima na ostrvu.

"U Havani danas ima toliko tricikala da ne možeš provesti ni deset minuta na ulici, a da ih ne vidiš na desetine kako prolaze", rekao je 29-godišnji inženjer Carlos Álvarez, vlasnik radionice specijalizirane za električna vozila.

Inženjer Ricardo Quintero svoj električni tricikl koristi za prevoz voća i povrća do štanda koji vodi zajedno s porodicom. "Mislim da je ovo budućnost i da će ostati s nama", rekao je gledajući svoje vozilo na tri točka.