"Mislim da bi – uz puno poštovanje svih do sada pominjanih diplomata i predloženih kandidata – upravo Landi bio najbolje rješenje za BiH", kazao je u intervjuu za Slobodnu Bosnu bivši crnogorski šef diplomatije i aktuelni predsjednik Helsinškog komiteta Crne Gore Miodrag Vlahović.

Sa gospodinom Vlahovićem smo razgovarali o aktuelnim političkim prilikama u Crnoj Gori i regiji, odnosu režima u Beogradu prema Crnoj Gori, prijeporima između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije oko imenovanja novog visokog predstavnika u BiH, te aktuelnom samitu NATO-a u Ankari.

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

Gdje je danas Crna Gora u političkom smislu? U regiji se o njoj govori kao o zemlji koja je na pragu ulaska u EU, ali su unutrašnje podjele i politički problemi, čini se, duboki? Da li je zemlja bliža stabilizaciji ili novim političkim krizama?

Obje su ocjene tačne: EU potvrđuje pojačani interes da primi Crnu Goru, s jedne strane, dok su, s druge strane, ubrzani procesi unutrašnje destrukcije i degradacije u svim segmentima crnogorskog društva.

Crna Gora je tako, volens-nolens, pred vratima EU, dok njome upravljaju uvjereni i dokazani antievropejci, mrzitelji Zapada i NATO-a.

Stvari su se na toj ravni popravile – nadamo se, ne samo formalno – potpisivanjem Sporazuma na osnovu opozicione platforme, uz asistenciju država EU, prije nekoliko dana.

Istovremeno, dominantne strukture u vlasti (četnički vojvoda Mandić, njegovi saveznici, režimski mediji i Crkva Srbije) nastavljaju proces posrbljavanja, tj. srbizacije Crne Gore. Čini se da se tempo njihovih aktivnosti na tom planu konstantno pojačava.

Neizbježne su nove konfrontacije i antagonizacije po tim pitanjima, jer postoji i snažan interes da se evropski put Crne Gore oteža i onemogući, te da se, istovremeno, uništi identitet i građanski karakter naše zemlje.

Kako ocjenjujete trenutne odnose između Podgorice i Beograda? Da li je zvanični Beograd promijenio svoju strategiju prema Crnoj Gori u odnosu na raniji period?

Zvanični Beograd je pojačao anticrnogorsku kampanju, u kojoj se (opet) javljaju elementi otvorene i brutalne dehumanizacije. Crnogorci su “stoka”, koja “ne priča, već pušta neke čudne krike” (Vučić), a upoređuju se, naravno, sa “Šiptarima” i “ustašama”. Odvratna je ta ideologija.

Vučićevi pioni i poslušnici otkrivaju najneprijatnije istine o tome zašto su i kako formirane vlade poslije avgusta 2020. godine, a dobijamo i potvrde u vezi sa srpskim državljanstvom aktuelnog premijera, kako ga je dobio…

Vučić je pokazao da je, u pokušaju destabilizacije Crne Gore, spreman i na riskantne stvari (čarter let za Tivat tokom samita EU-ZB, sa 87 sigurnosno interesantnih lica) i na novu nacionalističku histeriju kao osnov komunikacije prema Crnoj Gori.

Izuzev dva ili tri saopštenja Ministarstva vanjskih poslova – zvanična Crna Gora šuti. Da li će i kod koga Vučićeve brutalnosti i uvrede izazvati ozbiljnu reakciju – vidjet ćemo. Visok je prag tolerancije poslušnika.

U BiH je trenutno jedno od najvažnijih pitanja imenovanje novog visokog predstavnika koje nikako da se dogodi. Lično poznajete italijansko-američkog kandidata Antonija Zanardija Landija. Šta možete građanima BiH otkriti o njemu? O kakvom se diplomati radi i da li je on dobro rješenje za BiH?

Da, ambasador Zanardi Landi je moj prijatelj. Bio je i moj kolega dok sam bio ambasador pri Svetoj Stolici i Malteškom redu.

On je ozbiljan, temeljit i vrlo obrazovan diplomata s velikim iskustvom, značajnim komunikacijama i vezama na globalnoj ravni. Služio je i kao vanjskopolitički savjetnik dva italijanska predsjednika, što govori o njegovoj poziciji i ugledu u Italiji.

Mislim da bi – uz puno poštovanje svih do sada pominjanih diplomata i predloženih kandidata – upravo on bio najbolje rješenje za BiH.

Moguće je da tako mislim zato što sam pristrasan kada je Bosna i Hercegovina u pitanju.

Pojedine političke elite i mediji u našoj zemlji su otvoreno stali na stranu EU u ovom sukobu sa SAD-om po pitanju imenovanja novog visokog predstavnika. Da li je to pametan potez?

Mislim da postoje bolji načini i važniji razlozi za evropsko oponiranje i konfrontaciju s administracijom Trump 47. Ne vidim krivicu ambasadora Zanardija Landija u tom kontekstu.

S druge strane, disonance na relaciji SAD–EU su, i povodom BiH, očigledne i neporecive. Rekao bih i neizbježne kada gledate i slušate ono što čine i rade Donald Trump i njegove diplomate, pa i kada se radi o zemljama Zapadnog Balkans.

Da li vas iznenađuje ovako čvrst otpor EU američkoj inicijativi? Slažete li se sa ocjenom italijanskih medija da ovaj sukob i nema naročite veze sa samom BiH, već je u pitanju geostrateško "odmjeravanje snaga"?

Čitao sam nekoliko ozbiljnih analiza, pa i italijanskih. Mislim da je BiH u tom smislu samo povod, a da su stvarni razlozi i uzroci mnogo širi i dublji.

Loše je sve to za Bosnu i Hercegovinu poslije trideset godina Dejtona, čiji je okvir odavno teško opterećenje i brana za normalno funkcionisanje i jedinstvo vaše države. Umjesto da traže rješenja kako bi BiH postala jedinstvena, funkcionalna zajednica i država, naši američki i evropski prijatelji se glođu u vezi s jednim pedigriranim italijanskim diplomatom?!

Kakvo rješenje bi po Vama bilo najbolje u ovoj situaciji za budućnost BiH? Italijansko-američki ili evropski kandidat, ili možda neko treće rješenje?

Kandidat koji će poštovati i pomagati građansku i demokratsku, jedinstvenu evropsku BiH. To bi konačno trebala biti obaveza Zapada.

Održan je samit NATO-a u Ankari. BiH nije ni pozvana na njega. Šta nam to govori? Kako NATO vidi Zapadni Balkan u novim okolnostima i kakva je perspektiva BiH u atlantskim integracijama?

NATO je, nažalost, u krizi. Saveznici pokušavaju sve, i spremni su na gotovo sve, kako bi preduprijedili katastrofalne posljedice jedne neodgovorne, nekompetentne i opasno destruktivne politike koju reprezentuju Donald Trump i njegovi MAGA vjernici.

U toj situaciji i atmosferi – nedostatak loših vijesti je najbolja vijest. Bit će dana za BiH u NATO-u, u to sam uvjeren. Za sada je bitno da NATO opstane i da Ukrajina pobijedi rusku agresiju.