Hrvatski tuneli godinama se nalaze na listama najsigurnijih u Evropi — tunel Brinje 2007. godine proglašen je najbolje ocijenjenim među 51 tunelom testiranim u 13 evropskih država, dok je tunel Sveti Rok 2010. bio treći najsigurniji među 26 pregledanih tunela. Ipak, jedan od najzanimljivijih hrvatskih tunela nema nikakve moderne sisteme, dvije odvojene cijevi ni jaku rasvjetu — riječ je o tunelu Pitve na Hvaru.

Tunel je dug oko 1.400 metara, širok tek nešto više od dva metra i mnogima više liči na prolazak kroz pećinu nego na vožnju savremenom saobraćajnicom. Povezuje sjevernu i južnu stranu ostrva, a zbog skučenih dimenzija saobraćaj se odvija naizmjenično — na oba ulaza postavljeni su semafori, ujedno jedini na cijelom Hvaru, piše Pun kufer.

Vožnju dodatno otežava odsustvo rasvjete: unutrašnjost je grubo isklesana, sa stropa mjestimice kaplje voda, a mrak i uski prolaz cijelom iskustvu daju dozu adrenalina zbog koje je tunel postao svojevrsna ostrvska atrakcija.

Saobraćaj regulisan voki-tokijima

Prije postavljanja semafora prolazak kroz tunel bio je još neizvjesniji. Saobraćaj se neko vrijeme regulisao uz pomoć voki-tokija, no događalo se da se vozila susretnu unutar tunela — u tim situacijama jedan od vozača morao je voziti unazad sve dok ne bi došao do proširenja ili izlaza i propustio vozilo iz suprotnog smjera. Česta je bila i vožnja "na blef", pri kojoj vozači prije ulaska nisu mogli sa sigurnošću znati dolazi li im neko u susret.

Neki stanovnici Hvara smatraju da je upravo zastrašujući prolazak kroz tunel jedan od razloga zbog kojih je južna strana ostrva ostala pošteđena većih saobraćajnih gužvi. Dio turista, kažu, jednostavno ne želi prolaziti kroz mračan i uzak tunel, a ni domaćima prvi prolazak nije uvijek bio prijatan — pojedini Hvarani priznaju da su prvi put kada su prošli tunelom "umrli od straha".

Izgrađen radi snabdijevanja vodom

Tunel izvorno nije bio namijenjen drumskom saobraćaju. Izgrađen je 1963. godine, u vrijeme Jugoslavije, radi snabdijevanja vodom južnog dijela Hvara i grada Hvara, a tek je kasnije prenamijenjen u saobraćajnicu.

Turistička zajednica Jelse, navela je: "Tunel je građen u vrijeme Jugoslavije, 1963. godine, za potrebe vodosnabdijevanja južnog dijela ostrva Hvara i grada Hvara te je kasnije prenamijenjen za drumski saobraćaj. Jednosmjeran je s dva proširenja u sredini, a reguliran je semaforom na svakom ulazu. I to su jedini semafori na ostrvu Hvaru."

Iako je prolazak tunelom glavna atrakcija, u njegovoj unutrašnjosti krije se još jedna zanimljivost. Pedesetak metara od ulaza iz smjera Pitava nalazi se prostor koji je prvobitno bio namijenjen za jednu od dvije vodospreme — a kako se pokazalo da nikad nisu bile potrebne obje, neiskorišteni prostor dobio je novu namjenu. Turistička zajednica Jelse dodaje: "U prostoru jedne od njih nalazi se vinski podrum, koji se zbog malih razlika u temperaturama pokazao kao idealno skladište jedne od najboljih hrvatskih vinarija, vinarije Zlatan Otok."