„Europa je samo za kršćane, vratite se u muslimanske zemlje”, navodno je hrvatski policajac rekao sudanskom izbjeglici prije nego što ga je vratio u Bosnu i Hercegovinu, ne dopustivši mu da zatraži azil. Nakon toga je, prema njegovim tvrdnjama, pretučen, ukradeni su mu pasoš, mobitel i novac te je bio prisiljen bos se vratiti u izbjeglički kamp u BiH.

M.Q. iz Sudana (čiji je identitet promijenjen iz sigurnosnih razloga) tvrdi da mu nikada nije pružena prilika da zatraži međunarodnu zaštitu. Navodi da je pobjegao iz El-Fashera, glavnog grada Sjevernog Darfura, gdje je u aprilu 2023. izbio rat između sudanske vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF). Sukob je pokrenuo val nasilja koji uključuje ubistva, seksualno nasilje, pljačku i masovno raseljavanje stanovništva, osobito u regiji Darfur.

Nasilna protjerivanja

Njegov slučaj samo je jedan od brojnih navoda o nasilnim protjerivanjima, tzv. pushbackovima na hrvatskoj granici, od kojih su neka dokumentirana i videosnimkama. Organizacije za ljudska prava, novinari i promatračke grupe zabilježili su nove slučajeve u kojima hrvatska granična policija navodno primjenjuje grube metode kako bi odvratila ljude od nezakonitih prelazaka granice i spriječila ih da zatraže azil.

O tim navodima izvještava neovisni portal New Arab u tekstu talijanske freelance novinarke Annaflavije Merluzzi, specijalizirane za ljudska prava, migracije i ratne sukobe, koja izvještava iz Palestine, Libanona i sa zapadnog Balkana. Reportaža sadrži i fotografije Giovannija Morgavija iz Bosne i Hercegovine.

„Napustio sam domovinu jer sam se bojao za vlastiti život, inače to nikada ne bih učinio“, ispričao je M.Q. dok je iscrtavao zastavu Darfura na komadu papira. Boravi u prihvatnom kampu Lipa, u blizini granice BiH i Hrvatske, smještenom 23 kilometra od Bihaća.

Pravo na azil

Zbog lokacije kampa izbjeglice i tražitelji azila nemaju pristup trgovinama gdje bi, primjerice, mogli kupiti telefone koji su im navodno oduzeti ili ukradeni.

Zakonodavstvo Europske unije jasno uređuje pravo na azil. Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine predviđa zaštitu za osobe koje bježe od progona, dok Povelja Europske unije o temeljnim pravima garantuje pravo na azil. Pravila EU-a o azilu zahtijevaju od nadležnih tijela da svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu procjenjuju pojedinačno.

Sličnu sudbinu doživio je 25-godišnji A.D. iz Nyale u Južnom Darfuru. Četiri puta su ga prisilno vraćali natrag, tvrdi. 

Pomoć Crvenog križa

“Zadnji put sam platio krijumčarima i putovao automobilom. Uhvatili su me na granici, ali imao sam sreće. Tamo je bilo previše ljudi, pa me nisu mogli pretući”, tvrdi 25-godišnjak, prenosi Telegram.

Pješačenje od graničnog prijelaza do kampa Lipa traje oko devet sati. Na putu do granice mnogi migranti provedu čitave dane bez dovoljno hrane, pitke vode ili sna, što svaki korak čini težim od prethodnog.

Njihova jedina nada su terenske ekipe Crvenog križa koje patroliraju u blizini granice. Humanitarni radnici dijele hranu, vodu, prvu pomoć i ostale osnovne potrepštine migrantima koji se vraćaju nakon neuspjelih pokušaja prelaska granice. Ima dana kada susretnu između 10 i 50 povratnika, od kojih su mnogi iscrpljeni, gladni ili im je potrebna hitna medicinska pomoć. 

Potresna ispovijest

„Rekao sam graničnoj policiji da želim tražiti azil u Europi, ali mi nisu dopustili da govorim. Samo su me vratili na drugu stranu. Bilo nas je troje u stražnjem dijelu kamiona“, nastavlja A.D.

Prema njegovim tvrdnjama, hrvatska pogranična policija ih je kolektivno vratila natrag i uskratila im pravo na međunarodnu zaštitu. U Bosni je već više od dva mjeseca, a za prethodnih pokušaja ulaska u Europu nije imao sreće.

„Prva tri puta smo išli kroz šumu, a drugi pokušaj je bio najgori. Hodali smo tri dana po hladnoći, prelazeći dvije rijeke“, prisjeća se A.D. Jedan od tih prijelaza bila je rijeka Korana, gdje je zadnjih godina u pokušaju prelaska život izgubilo nekoliko ljudi. 

Na putu već tri godine

Mladić iz Južnog Darfura tvrdi da ih je hrvatska policija pretukla, prisilno im skinula zimsku odjeću te ih ostavila polugole u obližnjoj šumi usred noći. „Mislio sam da je najteže prošlo kada sam napustio Sudan. Ali, moje putovanje traje već tri godine, a tek je počelo”, ispričao je A.D.

Iz Nyale, jednog od prvih većih gradova u Darfuru koji je pao pod kontrolu RSF-a, prešao je u Čad i Libiju, gdje je bio žrtva napada lokalnih milicija. Zatim je na malom brodu proveo tri dana prije nego što se domogao Grčke.

‘Batine i islamofobija’

Odatle je putovao kroz Sjevernu Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru i konačno Bosnu i Hercegovinu, a veći dio putovanja je pješačio. “Mislio sam da mogu pronaći utjehu i sklonište u Europi, ali sve što sam ovdje našao bile su batine i islamofobija”, tvrdi.

Hiljade ljudi svake godine pokušavaju doći do Europske unije putem ilegalnih migracijskih ruta, pri čemu zapadni Balkan ostaje jedan od glavnih koridora u Europu.

Međutim, službena statistika azila bilježi ljude tek nakon što podnesu zahtjev za zaštitu. Mnoge osobe koje putuju kroz tranzitne zemlje izostaju iz službenih podataka sve dok ne uđu u postupak azila. Ovaj jaz je posebno značajan duž zapadno-balkanske rute.

Korištenje elektrošokera i palica

O grubim metodama hrvatskih graničnih policajaca svjedoči i Silvia Maraone, koordinatorica za Bosnu nevladine organizacije IPSIA, koja također djeluje unutar kampa Lipa.

„Ljudi su nam pričali da su ih izgrizli policijski psi, ponekad ostavljajući duboke rane. Svjedočanstva koja smo prikupili sadrže navode o korištenju elektrošokera, palica i suzavca“, tvrdi Silvia Maraone.

Osobito problematičnim smatra činjenicu da se nasilne metode koriste protiv svih, muškaraca, žena i djece, bez obzira na njihovu ranjivost. Silvia Maraone također radi u jedinom centru za maloljetnike bez pratnje duž migrantske rute. Sigurna kuća prima djecu koja putuju bez pratnje, od kojih mnoga prijavljuju teške traume i navode da su bila izložena nasilju hrvatskih vlasti.

Nasilje prema maloljetnicima

Maloljetni I.T. je stigao u BiH iz Sirije. Prije dvije godine prvi put je pokušao prijeći granicu. Imao je samo 15 godina. “Kad je došao k nama, čeljust mu je bila slomljena. Hrvatska policija ga je tako snažno udarila palicama da je morao na operaciju”, tvrdi Silvia.

Mladić za New Arab priča da je razmišljao o povratku u Siriju nakon pada Assadova režima krajem 2024. ili o ujedinjenju s porodicom, koja je sada u Turskoj. „Hrvatska policija mi je ukrala pasoš, pa se nisam mogao vratiti osim ako ne bih putovao sam i pješice“, ispričao je.

Nakon svega što je proživio, to mu više nije bila opcija.