Dragan Čović stoji na čelu HDZ-a BiH, ali bez utemeljitelja, bez autentične baze, bez ljudi koji su stranku stvarali dok je on bio na drugoj strani političke historije. On je bio u sistemu JNA KOS, bio je posljednji predsjednik Udružene jugoslovenske demokratske inicijative u Mostaru (UJDI), izjašnjavao se kao Jugosloven i potpisivao ćiriličnim pismom. I dok se godišnjice HDZ-a obilježavaju bez njegovog nacionalnog i političkog identiteta, iza kulisa se odvija trgovina kakvu hrvatsko biračko tijelo u Bosni i Hercegovini nikada nije odobrilo.

Diplomatska mreža kao privatni aranžman

Sve je više primjera diplomata koji mijenjaju stranački identitet kako bi zauzeli pozicije ambasadora. Primjer koji se najčešće spominje jeste Višnja Lončar u Parizu. Nekada bliska Draganu Čoviću, povezana kumskim vezama s njenim bratom Slavkom, koji je također prije rata bio provjereni kadar kojem je još tada povjereno držanje Duty Free Shopa u Međugorju, a koji je danas suvlasnik firme Satelit. Model prodaje telekom bonova preko preduzeća Satelit, gdje 70% od cijene bona ide privatnom subjektu koji to dijeli s Čovićem, a samo 30% Eronetu, firmi u državnom vlasništvu 51% (FBiH) i suvlasništvu Hrvatskog telekoma 49%. Danas je Višnja Lončar članica DF-a Željka Komšića i ambasadorica BiH u Parizu, imenovana uz dogovor Čović–Komšić.

Drugi primjer je Željana Zovko, koja je kroz političke transformacije i prelaske od Komšića do Čovića postala jedan od najprepoznatljivijih simbola takve prakse. Konkretni slučajevi dokazuju kako je diplomatska služba pretvorena u privatni servis, a ne u instrument zaštite hrvatskih i nacionalnih interesa države Bosne i Hercegovine.

Privredni resursi kao razmjenska valuta

Posljednji događaji iz Vareša dodatno potvrđuju tezu o političkoj trgovini.

Rudnik u Varešu i dolazak delegacije iz Srbije, povezan s interesima Zorana Živkovića, bivšeg premijera Srbije, otvara pitanje: zašto strateški resurs Hrvata u BiH prelazi u ruke srpskih partnera baš u vrijeme predizborne kampanje?

Hotel Zenit u Neumu

Preko preduzeća BINGO, SDA dobija kontrolu nad jednim od najvažnijih turističkih objekata u jedinoj opštini s izlazom na more u Bosni i Hercegovini. Sve to u predizborno vrijeme. Opet uz dogovor i fingirani otpor lokalnog HDZ-a BiH, preko instruiranog načelnika opštine Neum.

Vareški minerali

Zoran Živković, bivši premijer Srbije, postao je vlasnik firme Vareški minerali i već je u Varešu sedam dana. Riječ je o novom rudniku u istražnoj fazi kroma.

Ovo su samo tri primjera, ali dovoljno snažna da pokažu obrazac kako privredni resursi Hrvata i Bosne i Hercegovine postaju valuta u političkim dogovorima Čovića s DF-om, SDA, SNSD-om i partnerima iz Srbije.

Posjeta delegacije SNSD-a HDZ-u BiH, kao i boravak srpskih predstavnika u Varešu, pokazuje kako funkcioniše osovina moći: Čović – DF – SDA – SNSD. Ta osovina funkcioniše po jednostavnom principu, gdje Čović dobija politički opstanak, a partneri dobijaju resurse. Sve nas ovo vodi do ključnog pitanja:

Šta je sve Dragan Čović spreman prepustiti drugima kako bi ostao na čelu HDZ-a BiH i kako bi bio na vlasti? Diplomatske pozicije? Privredne resurse? Stranačku infrastrukturu? Politički identitet Hrvata u BiH?

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini trenutno se nalazi u situaciji u kojoj je stranka na vlasti, koja bi trebala štititi njegove interese, postala instrument za održavanje Dragana Čovića na vlasti, a ne politička snaga koja brani nacionalne interese Hrvata u Bosni i Hercegovini, piše Otpor.media.

Izvor: Otpor.media