Legendarna jugoslovenska pjevačica sevdalinki Nada Mamula prva je izvela pjesmu "Pluća su mi bolna", koja je u Jugoslaviji bila zabranjena više od deset godina. Nada je rođena 1927. godine u Beogradu, a već je od malena pokazivala talenat i ljubav prema muzici. Međutim, njeni roditelji smatrali su da pjevanje nije prikladno zanimanje za djevojku, pa se ubrzo udala i preselila u Sarajevo.

Tamo se prijavila na audiciju koju je organizovao Radio Sarajevo. Odmah je primljena, a njen talenat ubrzo je prepoznat širom Jugoslavije. Nastupala je na brojnim festivalima širom zemlje, gdje je osvajala mnoge nagrade. Čak je postojala priča da je upravo Nada naučila Cuneta Gojkovića da pjeva.

Karijera i lična tragedija

Uprkos svemu što je ostvarila tokom života, ostala je velika praznina i tuga zbog djece koju nikada nije imala. Upravo su tom tugom bile nadahnute neke od njenih pjesama, a nakon početka ratova devedesetih, kao Srpkinja udana u Bosni, gotovo je posvuda bila izbrisana iz javnosti. Nada se rijetko pojavljivala u javnosti, a veliko poniženje doživjela je gledajući kako drugi pjevači izvode njene pjesme. Tada je odlučila baciti sve fotografije i novinske članke koji su je podsjećali na karijeru.

Najteži udarac doživjela je kada joj je, nakon 35 godina braka, preminuo suprug, nakon čega se potpuno povukla iz javnog života i živjela mirno i povučeno. Preminula je 2001. godine.

Zabrana pjesme i legenda o Jovanki

Njenu najpoznatiju pjesmu "Pluća su mi bolna" prvi je izveo Zaim Imamović, a bila je zabranjena punih deset godina, piše Nova.rs.

Pjesmu je napisao Dragiša Nedović dok je bolovao od tuberkuloze, a kružile su priče da su mnogi ljudi, posebno oboljeli od te bolesti, pokušali izvršiti samoubistvo nakon slušanja ove pjesme. Budući da je od 1950. do 1957. godine u Jugoslaviji zabilježen porast broja samoubistava, s oko 1.600 na 2.100 godišnje, Josip Broz Tito navodno je zabranio njeno izvođenje.

Zanimljivo je da je zabranu, prema predanju, ukinula njegova supruga Jovanka, koja je na jednom slavlju upravo od Nade Mamule zatražila da otpjeva tu pjesmu. Postoje dvije verzije te priče: prema jednoj, Jovanka je u to vrijeme bolovala od tuberkuloze, dok prema drugoj ona je željela Titu pokazati da pjesma sama po sebi ne utiče na psihičko stanje ljudi. Međutim, nijedna od tih teorija nikada nije potvrđena.

Stihovi pjesme odišu dubokom tugom i osjećajem neizbježnog kraja — govore o pjevačici svjesnoj bliskog kraja života koja se, ipak, oprašta s nadom da će još poživjeti.

Izvor: Dnevno.hr