Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

Dragan Bursać, novinar i publicist iz Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najnovijim događajima na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o sastanku Milorada Dodika i Dragana Čovića u Mostaru, ekspresnoj smjeni Nedeljka Eleka, stanju u redovima opozicije u bh. entitetu Republika Srpska te šansama da Nebojša Vukanović glasovima bh. dijaspore i bošnjačkih povratnika pobijedi Željku Cvijanović u trci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik, lider SNSD-a, u Mostaru je jučer kazao –„Da nije bilo HDZ-a i SNSD-a, Bosna bi odavno propala". Kako to komentirate?

- Mislim, ovdje je sad omaž odnos, prije svega, srpskog i hrvatskog naroda prema Dodiku i Čoviću. Dakle, postavlja se pravo pitanje -dokad će srpski narod svoju sudbinu vezati za HDZ i SNSD, preciznije za Dodika i Čovića. Jer to više gotovo nije stvar Bošnjaka i Bosne i Hercegovine čitave – osim što razbijaju Bosnu i Hercegovinu – nego stvar koliko će oni to trpiti.

A činjenica jeste da su se oni tu postavili kao veliki inkvizitori i da određuju sudbinu tih ljudi.

Zašto oni to trpe?

-To je opet, ja bih rekao, pitanje za psihologe i neuropsihijatre.

Zanimljivo je da Dodik govori za Putinov režimski servis RIA novosti protiv američkih planova, zapravo govori o tome kako nije baš pametno vezati se isključivo za Južnu interkonekciju. Gotovo u isto vrijeme, Ministarstvo vanjskih poslova Rusije se javlja – i govori kako američki šef OHR-a Louis J. Crishock, v.d. visokog predstavnika, nije legalan. No, Dodik ipak ne smije javno protiv američkog šefa OHR-a, taj posao su odradili Rusi...

-Ma naravno, Dodik će govoriti Rusima ono što njima odgovara, a u ovom trenutku će podržati v.d. visokog predstavnika, ovog koji je sad u tom prelaznom potezu. Međutim, to je očekivano za Milorada Dodika. Mislim, on jednu priču priča Putinu, drugu priču priča Trumpovim ljudima, treću priču priča europarlamentarcima, četvrtu narodu u RS-u, petu u Bosni i Hercegovini na nivou države. Mislim, svi su navikli na tu priču. Dakle, Milorad Dodik je tu, hajde da kažemo, za veće igrače koristan politički idiot, a za ove ispod njega on je, hajde da ga nazovemo, neka vrsta seoskog feudalca.

I on se tako i ponaša. Dakle, niko njega ne sankcioniše. Vrlo dobro se može, na osnovu transkripata, u roku od deset minuta provjeriti šta je govorio ruskim medijima, a šta govori konkretno američkim i proameričkim medijima, i šta govori bh. medijima. Dakle, to su sve kontradiktornosti – jedna, druga i treća – međutim, očigledno svim strancima odgovara baš takav kakav i jeste. Dakle, pa se niko pretjerano ne trudi da ga uhvati u laži.

Ne znam jeste li primjetili ovaj performans sa Čovićem, potvrdu političkog braka? Zapravo, mislim, osim DF-a nisam vidio nijednu političku reakciju i to više nikome ni ne smeta. Ne zato što im ne smeta Dodikova i Čovićeva politika, nego zato što idu izbori, a oni se postavljaju kao nezaobilazni politički faktori, pa su se valjda drugi politički akteri stisli, pa onda nema reakcija.

Bilo je ranijih istupa kada su pojedini lideri stranaka iz Sarajeva govorili da je Čović „fiks“...

-Pa da, bilo je i bit će sigurno, ali kažem, radi se o tome da, mislim, nije njima neka prepreka da rade to što rade. I ne postavlja se pitanje ni od velikih političkih aktera, ni od lokalnih, nešto egzistencijalno – zašto oni to rade. Ali rade. Kako vidimo, zapravo, pitanje broj jedan su pojmovi da li građani srpske i hrvatske nacionalnosti žele da budu zlostavljani od ovog dvojca. Kako se čini, oni izgledaju kao da žele.

Moramo se osvrnuti na ovo što se događa u bh. entitetu Republika Srpska. Zapravo, Nedeljko Elek je „pometen“ totalno, preko noći i to u nedjelju kad ništa ne radi – dakle, ni stranke ne rade, kamoli što drugo. Opet imamo situaciju da direktor policije dolazi hitno helikopterom u Istočno Sarajevo da, navodno, nadzire da se ta Elekova smjena uredno sprovede...

- Da, a onda imamo i Dodika koji kao Slobodan Milošević govori: „Ne smije niko da vas bije“, pa to govori za policiju. Imate onu teoriju da se jedna struja bliža Vučiću zakačila sa ovom drugom strujom koja je dalja Vučiću. Ali ja ne bih govorio toliko o politizaciji, pošto ni njih ne interesuje politizacija osim suhe moći.

Dodikova struja je vidjela da se ova jahorinska struja otela kontroli što se tiče zarađivanja para bez plaćanja piksle. Naravno, šta njih jedino interesuje, šta ih jedino može posvađati? To je novčanik. Dakle, taj novac i ta piksla nije plaćana tamo gdje je trebala biti plaćana, pa je onda policija išla, kako vidimo, maloljetnicima razbijati zube. Ali svi ukupno su oni u toj mašineriji SNSD-a – i ovi koji se kao fol žale, i ovi koji su kao fol dobro prošli, tako da je to jedna seoska zabava. I nije strano, mi znamo da oni svoje kadrove liferuju. Hajmo se sjetiti Igora Radojičića, pa sjetimo se njegovog ministra Dragana Lukača. Znate i sami, nije to toliko nešto novo. On je tu nemilosrdan. Neko bi rekao sportski nemilo, a sada bih rekao još iznad toga, tri-četiri stepenice. Dakle, kada osjeti da je neko na svoj način, potpuno na materijalni način, pokušao da izvuče ono što taj misli da mu pripada - taj biva počišćen.

Ne bih ja baš išao na odnose da je tu Vučić potegao poteze, pošto je ta struja toliko podjednako blizu. Ovo je poruka vjerovatno predizborna, ova tri mjeseca, da će svako ko se odmetne – ako bude takvih slučajeva, a Elek je bio na izuzetno visokoj i uticajnoj funkciji, proći ovako. Dakle, pogotovo to što se tiče i ne samo Istočnog Sarajeva, nego i grada Sarajeva. Znate li sve njegove izjave, od grijanja do ne znam čega? Pa moć koju Jahorina isijava, materijalnu moć, gdje se on hvalio da je Jahorina moćnija od svih centara u Sloveniji zajedno. Dakle, tu se vidjelo da se malo raspustio, pa je to bilo – ne mogu reći disciplinovanje, nego otpuštanje njega sa svih funkcija.

A što kažete na trenutnu situaciju u opoziciji u Republici Srpskoj?

-Pa ja sam prije nekih dana rekao, u jednom intervjuu, da je Stanivuković uslovio sve njih tom premijerskom foteljom i da je to bio neki uslov da on uđe u ovu kombinaciju. Međutim, to je sve futur treći. Dakle, oni ovakvi kakvi jesu trebaju da izađu sad na megdan SNSD-u. Dakle, da poraze Željku Cvijanović za Predsjedništvo, što je teško da će uraditi, a na nivou entiteta moraju imati zbirno više mandata od SNSD-a i njihovih satelita da bi se uopšte dovelo Stanivukovića u situaciju da nešto formira. Dakle, to je sve na dugačkom štapu, najblaže rečeno.

Može se hipotetički desiti da ona razlika glasova zaista bude toliko blizu – mislim na Trivićku i mislim na ovu ekipu s jedne strane, i na ekipu s druge strane SDS-ovu – da bi Vukanovićevo neučestvovanje, tačnije njegovo soliranje, moglo da odluči. Dakle, to bi se hipotetički moglo desiti, ali kažem, dug je put uopšte do svega toga. Ali oni su nekako prelomili da idu u Banjaluci zajedno, pa ćemo vidjeti. Narastaju im šanse obično.

Što mislite o Vukanovićevim šansama generalno, ali i o tome da bi ipak Bošnjaci mogli u RS-u dati svoj glas Vukanoviću? Na osnovu nekih istraživanja koje imamo i na osnovu kontakata koje imamo, u dijelovima gdje su bošnjački povratnici većina, tamo se ipak favorizira Vukanović...

-Postoji ta opcija. Hajde ovako, prvo da razbijemo mi tu taj mit. Dakle, Vukanović je mnogo prisutniji u medijima Federacije i mnogo je vidljiviji, a on ovdje, dakle u RS-u, nema taj pool, taj bazen glasača. Dakle, on nema, osim te normalne vidljivosti na društvenim mrežama, nema bazen glasača koji može crpiti tu vrstu relevantnosti. A ako uzmemo bošnjačke povratnike – misleći vjerovatno na Kozarac, Prijedor, donekle Janju – dakle, sveukupno, i taj broj opet njemu neće biti dovoljan, pogotovo ako znamo da su sad bošnjački povratnici razmrvljeni ne na dvije, nego na tri frakcije.

Dakle, imat ćete ovu jednu frakciju koju će predvoditi oficijelno najjače političke partije sa sjedištem u Sarajevu, imat ćete ovu drugu koju će Stranka za BiH zajedno sa svojim ljudima predvoditi, i imat ćete Vukanovića. Mora se desiti baš da SDS i PDP, i Lista za pravdu i red – budu toliko ublizu Dodiku što se tiče glasova, pa da Vukanović tu bude tas na vagi. Dakle, ovdje govorimo o malim brojkama, ne o velikim brojkama, o teoriji malih brojeva. Ali u toj teoriji malih brojeva Vukanović ima toliko malo glasova da baš ovi moraju biti tipa... da se radi o hiljadu-dvije najviše razlike, da bi se ta razlika mogla osjetiti da neko ili prisvoji ili optuži Vukanovića.

Dakle, o tome se radi.

Ja čisto sumnjam na ovoliku razdijeljenost. Na žalost dijaspore, prije svega, Bošnjaka, i na mali Pool glasova koji može iz stanovništva RS-a povući Vukanović, da on nije ozbiljan politički faktor, kažem, osim ako baš klackalica ne bude toliko ublizu.