Po prvi put na prostoru nekadašnje Jugoslavije, još otkako je stvorena 1918. godine i u njoj obnovljena jurisdikcija SPC-a, jednom poglavaru Srpske pravoslavne crkve svjetovni sud jedne od bivših jugoslavenskih republika izrekao je prvostepenu uvjetnu zatvorsku i novčanu kaznu, prenosi, Danas.rs.

Naime, Okružni sud u Ljubljani je u skraćenom postupku osudio aktuelnog patrijarha Porfirija (Perića) zbog kršenja radnih i ljudskih prava sada raščinjenog sveštenika SPC-a Željka Lubarde. Radi se o patrijarhovim „grijesima“ koje je navodno počinio u vrijeme kada je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Dok se „sa Zagrebom volio javno“, u Ljubljani je, daleko od očiju javnosti i ne baš bratskim metodama, prikrivao korupciju unutar SPC-a.

Kolateralna žrtva i zataškavanje korupcije

Kako prenose slovenski mediji, glavni krivac u ovoj aferi, sveštenik Peran Bošković, već je pravosnažno osuđen pred Višim sudom u Ljubljani na šest mjeseci zatvora (uvjetno na dvije godine) zbog pronevjere crkvene imovine vrijedne skoro 34.000 eura. S druge strane, Željko Lubarda, bivši srpski sveštenik u Sloveniji, kao „kolateralna žrtva“ cijele priče podnio je krivičnu prijavu, na osnovu koje je slovensko Tužilaštvo u januaru podiglo optužnicu protiv Prvoslava Perića – današnjeg patrijarha Porfirija.

Prvostepenu presudu, koja podrazumijeva uvjetnu zatvorsku kaznu od četiri mjeseca i novčanu kaznu od 10.000 eura, Sinod SPC-a je ocijenio kao „skandaloznu i kafkijansku“. U svom saopćenju tvrde da su pravosudni organi u Ljubljani prekršili zakon te pogazili „osnovna načela civiliziranog društva i pravne države“.

Zanimljivo je da je „crkvena vlada“, kojom predsjedava sam poglavar SPC-a, zamolila patrijarha da ne ulaže žalbu na presudu. Time će ona postati pravosnažna i izvršna, ukoliko se s njom usaglasi i Tužilaštvo.

Upletenost Vučića i zavjet šutnje

Iako presuda u Ljubljani otvara izuzetno osjetljiva pitanja unutar Pravoslavne crkve – poput unutrašnje discipline, granica episkopske vlasti i poštovanja ljudskih prava – Patrijaršija se odlučila za „teške riječi“, kvazipolitička reagiranja i ignorisanje suda. Odluke slovenskog pravosuđa javno je odbacio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, za kojeg se u kuloarima tvrdi da je patrijarhov bliski rođak te da i u Sloveniji ima snažna „politička leđa“.

Bilo kako bilo, riječ je o nezapamćenom političkom, crkvenom i diplomatskom presedanu. Mnogi smatraju da bi za samog Porfirija možda najpoštenije bilo da i mimo Ustava SPC-a podnese ostavku i vrati „bijelu panu“ Saboru, posebno kada se uzme u obzir njegov učinak u prvih pet godina na čelu Crkve.

Spisak zamjerki je dug: od spornih javnih istupa, preko davanja autokefalnosti Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, do bezuvjetne podrške režimu Aleksandra Vučića. Tu je i zavođenje svojevrsnog „zavjeta šutnje“ u SPC-u o posljedicama naprednjačke politike na Kosovu, koju mnogi otvoreno nazivaju izdajom, kao i simptomatično izbjegavanje Gazimestana na Vidovdan, samo da bi dva dana kasnije na Kosovu pravio društvo američkom kvaziduhovniku iz ekipe Donalda Trumpa.