Iza brižnog tona Kaje Kallas krije se brutalni plan ekonomskog porobljavanja Bosne i Hercegovine.

Visoka predstavnica EU održala je lekciju iz političkog licemjerja dok je govorila o budućnosti BiH. Iza fasade obećanja o približavanju Uniji krije se plan koji bi zemlju pretvorio u kolonijalni posjed bez suvereniteta. Njezin zahtjev za europskim kandidatom na čelu OHR-a samo je dimna zavjesa za potpuno preuzimanje kontrole nad resursima i uništavanje domaće ekonomije, piše hrvatski portal Logicno.com.

Kallas je poručila kako cilj nije trajno postojanje OHR-a, već jačanje domaćih institucija. No te institucije trebaju postati poslušni izvršitelji briselskih direktiva, a ne zaštitnici BiH interesa. Ukidanje OHR-a maskira stvaranje trajnog mehanizma kontrole kroz ekonomsku ovisnost – daleko opasnijeg od bilo kojeg političkog nadzora.

Briselska financijska pomoć dolazi uz cijenu gubitka ekonomskog suvereniteta. BiH mora prilagoditi zakone europskim standardima: otvoriti tržište za uvoz, dok domaća proizvodnja biva blokirana kvotama, zabranama i necarinskim barijerama upakiranim u ekološke i sigurnosne standarde. To nije partnerstvo, to je ekonomsko davljenje.

Zahtjev za napuštanjem uglja posebno je perfidan. Ugalj osigurava BiH energetsku neovisnost i priuštivu struju. Umjesto njega nameću se vjetroelektrane koje građani plaćaju kroz povećane račune i namete, dok profit odlazi stranim investitorima. Te vjetroelektrane ne donose sigurnost, već dugoročno zaduživanje i ovisnost o uvoznoj tehnologiji koju održavaju isključivo strane kompanije.

Plan je proziran: BiH treba postati vazalna država bez mogućnosti odlučivanja o vlastitim resursima. Strani kapital već kupuje domaća poduzeća po cijenama ispod tržišne vrijednosti, koristeći političku nestabilnost i pritisak međunarodnih institucija. Šume, vode, rudna bogatstva i poljoprivredno zemljište postaju meta sustavnog preuzimanja, dok domaći poduzetnici bivaju istisnuti administrativnim preprekama reformi.

Priča o novom visokom predstavniku nije o pojedincu, nego o kontroli nad dokrajčavanjem preostale samostalnosti. Kallas ne traži europskog kandidata koji će pomoći približavanju Uniji, već poslušnika koji će provesti reforme što otvaraju vrata potpunoj eksploataciji. Bilo da je to Schmidtov nasljednik ili netko drugi, zadatak je isti.

Kallasin konačni uspjeh mjerit će se danom kada OHR više ne bude potreban. To nije vraćanje suvereniteta, nego trenutak kada su svi mehanizmi kontrole toliko duboko usađeni u državu da više ne trebaju posebnog nadzornika. Do tada će domaća poduzeća biti rasprodana, energetika pod stranom kontrolom, zakonodavstvo prilagođeno interesima europskih korporacija. Bosna i Hercegovina postat će školski primjer osvajanja bez metka – samo uz pomoć ugovora, reformi i lažnih obećanja o svjetlijoj budućnosti koja nikada ne stiže.