Na Dubravskoj Gradini obilježena je 33. godišnjica stradanja 24 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, poginula 13. jula 1993. godine u borbama protiv Armije RBiH na prostoru između Čapljine, Stoca i Mostara. Sukobi su se dogodili u toku masovih hapšenja, pritvaranja i premještanja bošnjačkoga stanovništva u općini Stolac i drugim hercegovačkim općinama što je Haški tribunal okarakterisao kao Udruženi zločinački poduhvat. 

Centralni program kod spomen-križa započeo je svetom misom zadušnicom koju je predvodio don Ivan Bijakšić, dok je propovijed održao don Ivo Šutalo. Među prisutnima su bili članovi porodica poginulih, njihovi saborci, predstavnici braniteljskih udruženja, Oružanih snaga BiH te izaslanstva gradske i više razine vlasti, uključujući predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića.

Propovijed je privukla posebnu pozornost zbog otvorenih pitanja koja je don Ivo Šutalo uputio okupljenima, govoreći o odnosu prema žrtvi branitelja, osobnim interesima i osobama koje su naknadno pribavile potvrde o učestvovanju u ratu, iako, prema njegovim riječima, nisu bile na frontu.

"Borimo li se za narod ili gledamo svoj džep i položaj?"

Don Ivo je poručio kako okupljanje na Gradini ne bi trebalo biti samo čin sjećanja, nego i trenutak u kojem se svako mora zapitati što danas čini za budućnost hrvatskog naroda.

„Danas smo došli ovdje da se upitamo: A što mi radimo? Borimo li se mi danas predano i nesebično za budućnost svoga hrvatskog naroda ili gledamo samo svoj interes, svoj džep, svoju plaću, svoj položaj i ugled?“, kazao je don Šutalo.

U nastavku je progovorio o osobama koje posjeduju službene potvrde o učestvovanju u ratu, iako, kako je ustvrdio, tokom ratnih godina nisu bile na prvim crtama.

„Ima ih i danas među nama koji u svome džepu nose potvrdu da su bili sudionici Domovinskog rata, a 1992., 1993. i 1994. ratne crte nisu ni vidjeli“, rekao je.

Poručio je kako su se takve osobe tokom rata nalazile izvan Bosne i Hercegovine, a potvrde su naknadno dobile zahvaljujući poznanstvima, novcu i izostanku moralne odgovornosti.

"Šetali su se po ulicama Zagreba, Münchena, Stuttgarta ili Frankfurta. Imaju potvrde jer su imali dobre veze, debeo novčanik i tupu savjest, čije je mjerilo samo vlastiti interes i probitak. Neka se srame svoga roda“, poručio je don Šutalo.

U nekoliko izvještaja objavljenih nakon obilježavanja prenesen je dio njegove propovijedi posvećen zahvalnosti, vjeri i očuvanju zajedništva, dok navedeni kritički dio o osobnim interesima i lažnim ratnim potvrdama nije bio uključen.

Don Šutalo propovijed je nastavio porukom da žrtva poginulih pripadnika HVO-a mora ostati trajno prisutna u sjećanju naroda.

„Danas smo došli ovdje da javno obznanimo i kažemo da žrtva naših branitelja nije zaboravljena, da je cijenimo i poštujemo te da smo Bogu zahvalni za dar života koji su položili na oltar domovine i svoga hrvatskog naroda“, rekao je.