Američki predsjednik Donald Trump 136. dana sukoba s Iranom osmislio je novi plan za Hormuški tjesnac. Brodovima koji njime prolaze namjeravao je naplaćivati posebnu naknadu u zamjenu za zaštitu od iranskih snaga. No to je vrijedilo samo jedan dan. Već sljedećeg dana plan je odbačen.

Trumpov potpuni zaokret, nakon negodovanja arapskih saveznika koji nisu bili oduševljeni idejom dodatnih troškova za plovidbu, pokazao je koliko njegova politika prema Iranu djeluje nesigurno, piše New York Times. Operacija koja je trebala trajati između četiri i šest sedmica sada je ušla u 20. semdicu, a improvizacija i impulsivne odluke ne donose rezultate.

Predsjednik koji je tokom svog drugog mandata izgradio imidž vođe spremnog demonstrirati američku moć širom svijeta u Iranu je naišao na protivnika koji se zasad ne želi pokoriti njegovoj volji. Istovremeno se suočio s geopolitičkim sukobom koji se ne može riješiti objavama na društvenim mrežama ili prijetnjama carinama.

Bliski istok kao kamen spoticanja

Memorandum o razumijevanju koji je prošlog mjeseca potpisan između Washingtona i Teherana kako bi se zaustavili sukobi pokazao se, prema kritikama, više memorandumom o nerazumijevanju. Trump sada djeluje kao predsjednik bez jasne vojne ili diplomatske strategije. “Susreo se sa zemljom koja nije spremna igrati po njegovim pravilima, prema kojima se svi trebaju pokloniti, hvaliti ga i pokušati dobiti ustupke koje je spreman dati”, rekao je Vali Nasr, profesor na Univerzitetu Johns Hopkins i dugogodišnji savjetnik američkih predsjednika i državnih sekretara za Bliski istok, prenosi Telegram.

Trumpov rat bez jasnog završetka postao je novi podsjetnik zašto je Bliski istok decenijama predstavljao zamku za ambicije američkih predsjednika. Instrumenti moći koji pomažu Washingtonu u drugim dijelovima svijeta ondje često ne daju očekivane rezultate. To je posebno frustrirajuće za Trumpa, koji se nakon povratka u Bijelu kuću često hvalio svojom sposobnošću da postiže ono što želi, pa čak i tvrdio da bi mogao biti najmoćniji čovjek u svjetskoj historiji.

Iako je uspio natjerati saveznike u NATO-u na veća vojna izdvajanja, iznuditi ustupke trgovinskih partnera i praktički preuzeti kontrolu nad Venezuelom nakon kratke specijalne operacije, nije jasno može li jednako uspješno ostvariti ciljeve u Iranu.

"Trumpov odlučan pristup svijetu tokom drugog mandata imao je koristi od određene doze sreće i povremene spremnosti drugih država da mu ponude izlaz. Ništa u posljednjih 47 godina nije mu trebalo sugerirati da će Teheran postupiti na isti način”, rekla je Suzanne Maloney iz Instituta Brookings.

Trump je podcijenio iranski režim

John Hannah, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost potpredsjednika Dicka Cheneyja, ranije je podržavao ograničenu upotrebu vojne sile kako bi se Iran spriječilo u razvoju nuklearnog oružja. No smatra da je Trump, odlučivši se za udar na iranski režim, ozbiljno podcijenio otpornost teokratskog sistema uspostavljenog nakon Islamske revolucije 1979. godine.

“Kad se pogleda unatrag, jasno je da se radilo o ratu temeljenom na fatalno pogrešnim pretpostavkama. Najštetnija među njima bila je predsjednikova očita uvjerenost da je iranski revolucionarni režim klimava konstrukcija koja će se urušiti pod američkim zračnim napadima i ratobornim objavama na društvenim mrežama”, kaže Hannah.

Hannah također smatra da je dodatni problem bio izostanak ozbiljnog procesa preispitivanja predsjednikovih procjena. “Greška je bila još jasnija zbog činjenice da oko predsjednika nije postojao snažan sistem nacionalne sigurnosti spreman govoriti mu neugodne istine i sistemski propitivati njegove pretpostavke na temelju znanja i iskustva stvarnih stručnjaka za vanjsku politiku, obranu i obavještajne poslove”, rekao je.

Trump djeluje nesigurno oko daljnjih koraka

Primirje koje se u međuvremenu raspalo, uz nastavak gotovo svakodnevnih napada, ni u početku nije bilo osobito ambiciozan sporazum. Trebalo je poslužiti kao privremena mjera kojom bi se na 60 dana zaustavili sukobi kako bi dvije strane pokušale riješiti najteža otvorena pitanja, prije svega budućnost iranskog nuklearnog programa.

Ako nije moguće održati ni privremeni dogovor, teško je zamisliti kako bi dvije strane mogle postići trajni sporazum koji bi zahtijevao bolne ustupke s obje strane. Trump pritom djeluje nesigurno oko daljnjih koraka. Vratio se upotrebi vojne sile te naredio nastavak pomorske blokade u Hormuškom tjesnacu.

Zaprijetio je i velikim napadom na utvrđeni kompleks u blizini jednog od glavnih iranskih nuklearnih postrojenja. Ipak, s obzirom na to da je američka javnost sve manje sklona podržavati rat, zasad nije pokazao spremnost za povratak intenzivnom bombardiranju kakvo je obilježilo početak sukoba.

Vrijeme ide u korist Irana, a ne Trumpa

Istovremeno tvrdi da su mogući novi pregovori, ali nije objasnio zašto bi razgovori koji ranije nisu uspjeli sada imali više izgleda za uspjeh. Štoviše, i sam je više puta izrazio sumnju da bi pregovori mogli donijeti rezultat.

Trump računa da može dulje izdržati od iranskog vodstva jer se iranska ekonomija nalazi u dubokoj krizi. S druge strane, iranski čelnici vjeruju da oni mogu izdržati dulje od njega jer bi rast cijena goriva i političke posljedice rata mogli postati problem za američkog predsjednika uoči izbora na polovici mandata. “Trump se našao u zamci i suočen je s brutalnim i upornim protivnikom čiji ga ciljevi sada praktički drže kao taoca”, rekao je Aaron David Miller, bivši američki pregovarač za Bliski istok i saradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir.

Podsjetio je na slučaj Jimmyja Cartera i talačku krizu iz razdoblja 1979.-1981. godine. “Iran je već obilježio i narušio političko nasljeđe jednog predsjednika. Kako sada stvari stoje, uz vrijeme koje radi u korist Irana, a ne Trumpa, mogao bi ozbiljno naštetiti ili čak uništiti nasljeđe još jednog predsjednika”, rekao je.

Nagla promjena stava oko Hormuza

Ipak, nisu svi stručnjaci tako pesimistični. Elliott Abrams, koji je radio u više republikanskih administracija, među ostalim i u Trumpovoj prvoj, smatra da se utjecaj rata s Iranom na predsjedništvo ne bi trebao precjenjivati. “Ne mislim da je Iran uništio Trumpovu političku agendu, koja je mnogo šira od ovog sukoba. Dok god Amerikanci ne ginu u velikom broju, Iran će za većinu građana ostati sporedno pitanje”, kaže Abrams.

Dodao je da izazovi povezani s Ukrajinom, Kubom i Kinom ne ovise o Iranu te da sukob treba promatrati u širem kontekstu američke vanjske politike. Abrams je također upozorio da bi veći politički problem mogli imati demokrati, koji su sve podjeljeniji oko pitanja Izraela i Palestinaca. Taj je raskol već imao važnu ulogu u nekim unutarstranačkim izborima za Kongres. “Nije Trump taj kojem prijeti da će ga progutati bliskoistočno pitanje. To se prije može dogoditi demokratima zbog pitanja Izraela”, rekao je.

Nagla promjena stava oko naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac dodatno je pokazala koliko Trump posljednjih mjeseci često donosi odluke bez jasne pripreme. Kada je u ponedjeljak najavio da će za zaštitu pomorskog prometa naplaćivati 20 posto vrijednosti tereta, time je proturječio vlastitoj administraciji, koja je ranije tvrdila da su takve naknade neprihvatljivo kršenje međunarodnog prava.

Isprva je hvalio iranske pregovarače

Već sljedeći dan odustao je od ideje nakon razgovora sa zabrinutim arapskim čelnicima iz Zaljeva. Time je postalo jasno da saveznike ili nije konsultirao prije objave odluke ili je zanemario njihove primjedbe. Promjenu stava pokušao je objasniti tvrdnjom da su mu zauzvrat obećani trgovinski sporazumi i ulaganja.

Nije, međutim, precizirao o kakvim je ulaganjima riječ niti su objavljeni detalji koji bi upućivali na konkretne obaveze. “Oni će snažno ulagati u Sjedinjene Države i to mi se puno više sviđa”, rekao je Trump novinarima. Dan ranije naplatu prolaska nazivao je jednostavno “pitanjem pravednosti”.

To nije bila jedina proturječnost posljednjih sedmica. Kada je prošlog mjeseca postignuto primirje, Trump je hvalio iranske pregovarače. “Mislim da imamo posla s vrlo racionalnim ljudima. Bilo je ugodno pregovarati s njima. Snažni su i pametni”, govorio je tada.

"Oni su ološ, to su bolesni ljudi"

Nekoliko sedmica poslije promijenio je ton. “Oni su ološ. To su bolesni ljudi. Vode ih bolesni ljudi”, rekao je Trump. Na pitanje što se promijenilo u samo tri sedmice, odgovorio je: “Upoznao sam ih.” Time se, prema kritičarima, otvorilo pitanje zašto ih nije bolje razumio prije nego što je s njima pokušao sklopiti sporazum. Abbas Milani, direktor programa iranskih studija na Univerzitetu Stanford i saradnik Hoover Institutiona, smatra da je upravo nedostatak strategije najveći problem.

“Ne mislim da Trump ima strategiju za Iran. On tim pitanjima pristupa instinktivno i pritom pokušava ostvariti dva međusobno proturječna cilja. S jedne strane govori: ‘Želimo postići dogovor i pomoći Iranu da postane uspješna ekonomija.’ S druge strane poručuje: ‘Uništit ću vašu civilizaciju.'”, rekao je Milani.

Milani se slaže s Trumpovom procjenom da Iran želi sporazum te čak smatra da Teheran “očajnički vapi za dogovorom” zbog ekonomskog kolapsa koji prijeti zemlji. Ipak, zamjera predsjedniku što je za pregovore angažirao ljude koji slabo poznaju regiju, njezinu historiju i složene političke okolnosti. “Ne mislim da je ikada doista razumio prirodu ovog režima. A ni danas ga ne razumije. To nije režim poput drugih. Uvijek se ponaša neočekivano i spreman je otići do krajnjih granica kako bi ostao na vlasti”, rekao je Milani za New York Times.