Priča o navodnom "Sarajevskom safariju", prema kojoj su bogati stranci tokom opsade plaćali da pucaju na civile, ponovo je otvorila burnu raspravu. U novoj epizodi FALTER Radija novinari i stručnjaci razmatrali su postoje li čvrsti dokazi za ove tvrdnje ili je riječ o ratnom mitu.

Epizoda pod nazivom "Sarajevo-Safari: Mythos oder ungesühntes Kriegsverbrechen?" objavljena je 16. jula na Falter radiju. U razgovoru su učestvovali novinar Michael Martens, nekadašnja austrijska ministrica pravde Alma Zadić, stručnjak za Balkan Vedran Džihić i bivši ratni reporter ORF-a Fritz Orter, dok je raspravu vodio Raimund Löw.

Martens osporava ključne izvore

U središtu rasprave našlo se istraživanje Michaela Martensa, dugogodišnjeg dopisnika njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Martens je analizirao izvore na kojima se zasniva priča o navodnim stranim državljanima koji su plaćali da sa položaja Vojske RS pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva.

Prema njegovom zaključku, tvrdnje o organiziranom "lovu na ljude" za sada se ne mogu dovoljno ozbiljno potkrijepiti provjerljivim dokazima. Martens smatra da su ključni izvori priče nedosljedni, teško provjerljivi ili anonimni te da ne pružaju osnovu koja bi mogla izdržati strogu novinarsku i sudsku provjeru.

To, međutim, ne znači da su nadležne institucije konačno odbacile sve navode. Tužilaštvo u Milanu pokrenulo je istragu nakon prijava da su državljani Italije i drugih zemalja navodno plaćali pripadnicima snaga bosanskih Srba kako bi pucali na civile tokom opsade Sarajeva. Istražitelji su početkom 2026. identificirali i prve osumnjičene.

Prema informacijama koje je Reuters objavio 18. juna, italijanski tužioci u tom trenutku nisu imali dovoljno dokaza da zatraže suđenje bilo kojoj od osoba obuhvaćenih istragom. Pet osoba bilo je pod istragom, ali se najveći dio prikupljenog materijala zasnivao na posrednim okolnostima i svjedočenjima koja tek treba dodatno provjeriti.

Zbog toga slučaj ostaje otvoren. Nedostatak dokaza potrebnih za podizanje optužnice ne potvrđuje da se opisani događaji nisu dogodili, ali istovremeno ne omogućava da se tvrdnje o "Sarajevskom safariju" predstavljaju kao sudski utvrđena činjenica.

Opasnost za kulturu sjećanja

Alma Zadić u raspravi je otvorila pitanje pravnog i političkog odnosa prema navodima koji izazivaju snažne emocije, ali još nisu potkrijepljeni pravosnažnim sudskim odlukama. Posebno je razmatrana opasnost da nedokazane ili pretjerane tvrdnje oslabe vjerodostojnost rada pravosuđa, novinara i historičara.

Vedran Džihić govorio je o ulozi ovakvih priča u kolektivnom sjećanju društva koje još nosi posljedice rata. Navodi o strancima koji su navodno plaćali da pucaju na civile odražavaju osjećaj nemoći i nepravde koji su stanovnici Sarajeva proživljavali tokom gotovo četverogodišnje opsade.

Istovremeno, učesnici su upozorili da potpuno usmjeravanje pažnje na dramatične, ali još nedokazane priče može potisnuti zločine o kojima postoji obimna dokumentacija i veliki broj pravosnažnih sudskih presuda.

Fritz Orter, koji je izvještavao iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije, podsjetio je na razmjere stvarnih i dokumentiranih zločina. Osnovno pitanje rasprave bilo je može li priča o "ljudskom safariju", ukoliko nije dovoljno dokazana, nanijeti štetu naporima da se procesuiraju poznati počinioci i sačuva vjerodostojno sjećanje na žrtve.

Opsada Sarajeva i sistematsko djelovanje snajpera i artiljerije protiv stanovništva nisu predmet spora. Međunarodni sudovi utvrdili su odgovornost političkih i vojnih rukovodilaca snaga bosanskih Srba za kampanju teroriziranja civilnog stanovništva Sarajeva.

Sporno je isključivo pitanje jesu li, pored pripadnika vojnih formacija, na njihove položaje organizirano dovođeni bogati stranci koji su plaćali da pucaju na ljude.

FALTER Radio epizodu zaključuje bez konačnog odgovora. Martens smatra da poznati izvori ne dokazuju postojanje organiziranog "Sarajevskog safarija", dok otvorene istrage pokazuju da tužioci još provjeravaju dio navoda.

Odgovoran odnos prema prošlosti zato zahtijeva istovremeno insistiranje na pravdi i strogu provjeru svake tvrdnje. Žrtvama se ne pomaže pretvaranjem sumnji u činjenice, ali ni zatvaranjem istraga prije nego što svi dostupni dokazi budu provjereni.