Dragan Bursać, novinar i publicist iz Banje Luke, podsjetio je na užasnu sudbinu Borke Ožegović.

-Baka Borka Ožegović je bila obična žena iz Gornjeg Ratkova, Srpkinja po rođenju, starica po godinama, sirotinja po imovini. Ničija heriona. Ničija miljenica. Bez aplauza, bez kamera, bez zaštite. Jedna od onih žena koje nose planinu svijeta na leđima i čitav svoj život u dlanovima. Ali eto, život je htio da baš ona bude-neko.

U avgustu 2000. godine, dok su istražitelji Instituta za traženje nestalih osoba BiH tražili posmrtne ostatke bošnjačkih civila iz mjesta Humići kod Ključa, Borka je prelomila u sebi nešto što mnogi nikada ne prelome. Prišla im je i rekla gdje da kopaju. Ništa spektakularno. Nije došla sa kamerama. Nije dala saopštenje.

Nije tražila anonimnost. Nije tražila ni zaštitu. Samo je rekla istinu. I tako je, vodeći ih do lokaliteta Bunarevi, pokrenula je proces ekshumacije. Tada su pronađena tijela 23 ubijena čovjeka.

Ti ljudi koji bi danas možda imali unuke, ljudi koji bi radili, pisali, živjeli bili su u masovnoj grobnici na Manjači. Bez Borke — ostali bi pod zemljom i u zaboravu.

Zauvijek.

A šta smo mi uradili za Borku? Mi? Ništa. Ništa osim što smo je zaboravili. Ako smo ikad i znali za nju. Ništa uradili nismo osim što smo pustili da i njen grob bude zakopan u zaboravu. Jer 15. januara 2001. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što je rekla istražiteljima gdje da kopaju, Borka je pronađena mrtva u svojoj kući. Masakrirana.

Ne ubijena ne, ne, to je slaba riječ. Zaklana. Vezana.

Prethodno mučena.

I to onako kako se to radi kad se želi poslati jasna i monstruozna poruka. Onako kako se ubija neko ko se usudio dirnuti u "njihovu" istinu. Onako kako se kažnjava neko ko je u mraku zapalio svjetiljku.

A istraga?

Samo cinični smijeh istorije. Policija Republike Srpske završila je istragu brže nego što je prosječan čovjek mogao pročitati vijest. Otisci? Nikome ne pripadaju. DNK? Nema sa čim uporediti. Tri muškarca? Nikad identifikovana. Motiv? Nikad otkriven. A onda se sve spustilo u fioku, ispod fascikle "neriješeno"… Eto tako je bilo. Kakav je to svijet u kojem starica strada jer je rekla gdje su mrtvi, zaključio je Bursać.