Aleksandar Vučić i sam se hvalio svojim ratnim putem kroz Bosnu i Hercegovinu. Njemački list ostavlja otvorenim pitanje je li i sam odgovoran za ratne zločine, ali oni su se događali na položajima na kojima je boravio.

Vikend-izdanje lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) donosi tekst pod naslovom "Snajperisti na Židovskom groblju", u kojem se navodi da je Aleksandar Vučić kao mladi dragovoljac "služio zločinačkoj politici u Sarajevu".

Opsada Sarajeva i Židovsko groblje

Autor Michael Martens opsežan tekst započinje poviješću sarajevske židovske zajednice, koja je gotovo potpuno uništena u Holokaustu. Povijesni pregled obogatio je citatima nobelovca Ive Andrića, čije djelo dobro poznaje i o kojem je napisao biografiju. Potom opisuje tragove koje je rat devedesetih ostavio na Židovskom groblju te donosi kratak prikaz opsade Sarajeva, tijekom koje je poginulo više od 11.000 ljudi.

"Jedno od poprišta opsade bilo je upravo Židovsko groblje u Sarajevu. Viši dijelovi groblja, smještenog na obronku brda, bili su pod nadzorom srpskih napadača. Odatle su snajperisti držali grad na nišanu. Britanski general Michael Rose, koji je neko vrijeme zapovijedao mirovnim snagama UN-a u Sarajevu, izjavio je pred Haškim sudom da je Židovsko groblje stalno predstavljalo opasno polazište za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu.

S položaja na groblju gađana je i gradska bolnica u naselju Marijin Dvor, na dnu sarajevske kotline. Jedan kirurg zaposlen u toj bolnici svjedočio je pred sudom da su pacijenti i medicinsko osoblje više puta ranjavani snajperskom vatrom koja je dolazila iz smjera Židovskog groblja."

Mladi srpski dragovoljac

Martens potom uvodi protagonista koji je zapravo glavna tema teksta, Aleksandra Vučića.

"Čovjek koji je kao mladi dragovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu, poslije će postati poznat i moćan, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Nisu njegovi protivnici ni klevetnici ti koji su u javnost plasirali ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. O tome je devedesetih godina u više intervjua govorio upravo on sam, i to s ponosom.

Ti su intervjui objavljeni u listovima koji odavno više ne izlaze i koji su ostavili vrlo malo tragova na internetu. Zato mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao ratni dragovoljac nisu prešle put iz tiskanog doba u digitalnu sadašnjost te su ostale relativno nepoznate. Međutim, onaj tko istražuje fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim će arhivima pronaći brojne tragove."

Šešeljev mladi kadar

U tekstu zatim slijede rezultati autorova istraživanja arhivske građe iz analognog doba, citati izjava Aleksandra Vučića iz njegova radikalskog razdoblja.

Portret Vučića koji je u kolovozu 1994. objavio srpski ilustrirani tjednik Duga autoru je poslužio kao podloga za sljedeću ocjenu:

"Vučić je 1994. godine već slovio kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je vodio zapovjednik paravojnih postrojbi Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska služba državne sigurnosti."

Autor prepričava članak iz Duge i napominje da je novinar u Vučićevoj sobi u roditeljskom domu primijetio "ratne trofeje" obješene po zidovima, ne objašnjavajući o čemu je točno riječ.

Zatim slijedi Vučićeva izjava: "Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac."

Objasnio je da je otišao u Sarajevo "braniti srpstvo". U tekstu se navodi i gdje je mladi dragovoljac Vučić najprije bio raspoređen:

"Časopisu Duga Vučić je 1994. rekao da je 'neko vrijeme bio na Židovskom groblju' prije nego što je otišao na Pale."

Vučić se "ne stidi"

Njemački članak potom otvara niz pitanja:

"Iz Vučićeva intervjua nije jasno što je točno radio na Židovskom groblju u Sarajevu. Je li i on pucao na grad? Je li i on ubijao civile? Koja je bila njegova uloga?

Sigurno je, međutim, da za tvrdnju koja se posljednjih mjeseci pojavljuje u javnosti, da je Vučić navodno vodio bogate strance koji su kao 'vikend-snajperisti', uz novčanu naknadu, sa srpskih položaja pucali na civile u Sarajevu, ponajprije na žene i djecu, ne postoje vjerodostojni dokazi.

No takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije kao mladi ratni dragovoljac stavio u službu duboko zločinačke politike."

Martens piše da je Vučić i u drugim prilikama pokazivao kako potpuno podržava tu politiku, među ostalim u posebnom izdanju časopisa Velika Srbija, glasila Srpske radikalne stranke, objavljenom u rujnu 1997. godine. Vučić je tada već bio glavni tajnik stranke.

U izdanju Velike Srbije, tiskanom u 50.000 primjeraka, Vučić je izjavio: "U tom doista kriznom razdoblju za naš narod našao sam se u dvojbi koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je razriješio moj četrdesetodnevni boravak kao dragovoljca u Sarajevu."

FAZ navodi da je Vučić u istom intervjuu iz 1997. rekao kako je ukupno proveo čak osam mjeseci na područjima Bosne pod nadzorom bosanskih Srba, od čega "dva mjeseca na bojištu".

"Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane, nisam i ne pada mi na pamet toga se stidjeti", rekao je tada.

"Doći će vrijeme za Veliku Srbiju"

Autor dodaje da je Vučić istodobno isticao navodna srpska prava na dijelove teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i pozivao na strpljenje dok se političke okolnosti u svijetu ne promijene.

U završnom dijelu teksta Martens piše: "Danas Vučić govori drukčije. U političkoj retorici prihvatio je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ipak, u medijima bliskim Vučiću i dalje je prisutan revizionistički ton, upravo onakav kakav je najavljivao još 1997. godine."

U tekstu se navodi da je Vučić, govoreći o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1997. izjavio: "Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svakodnevno ćemo podsjećati da su ti teritoriji naša vjekovna zemlja."

Bliži li se kraju čekanje?

Na samom kraju autor se pita: "Što takve riječi znače danas? SAD, koji je prije tri desetljeća bio ključan za zaustavljanje ratova na Balkanu, u međuvremenu se povukao iz regije ili čak pruža potporu nacionalističkim tvrdolinijašima. Europske države nisu uspjele popuniti taj vakuum. Srpski veteran sa Židovskog groblja u Sarajevu pozorno prati taj razvoj događaja."

Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić u oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum još 1995. napisao: "Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati."

Tekst završava pitanjem: "Bliži li se tom čekanju kraj?"