Vladimir Arsenijević, poznati srpski pisac, osnivač festivala Krokodil i nevladin aktivist, ponovo je u fokusu regionalne javnosti nakon nedavnog napada na njega u Beogradu koji se dogodio prilikom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Tim je povodom progovorio o spomenutoj, ali i nizu drugih aktualnih tema vezanih za aktivizam, život u Srbiji i studentske prosvjede.

Podsjetimo, Arsenijević je napadnut u subotu 11. jula, na dan obilježavanja obljetnice genocida u Srebrenici, kad je aktivistička koalicija ‘Ljudi pamte ljude’ u Beogradu je postavila veliku cvjetnu instalaciju u obliku Cvijeta Srebrenice, uz koju je stajao natpis: ‘Srebrenica 8.372 – Ljudi pamte ljude’.

Po dolasku na mjesto planiranog skupa, Arsenijevića je dočekala veća skupina ljudi koji su ga, prema njegovom svjedočenju, udarali, prijetili i išarali prostor komemoracije svojim porukama. Na njegovu licu bile su vidljive modrice nastale od udaraca.

Napad na Arsenijevića dobio je i očekivani pravni epilog - iako su trojica od dvadesetak napadača priznali djelo, neće biti kažnjeno gonjeni.

Arsenijević: Ovo nije prvi put, ali desnica se presvukla

U razgovoru za Novosti, Arsenijević ističe kako nije prvi put da se njemu i njegovoj organizaciji događaju ovakvi napadi. 'Imali smo i dramatičnije situacije. To je okruženje u kojem dugo djelujemo, razumijemo njegovu dinamiku i, uostalom, ne bismo radili ono što radimo da nije postojala mogućnost takvih posljedica... Dodatno nas potiče da radimo ono što inače radimo', kaže.

Arsenijević u razgovoru daje zanimljiv uvid u funkcioniranje srpske radikalne desnice, opisujući ih kao hibrid navijačkih skupina i neformalnih desničarskih organizacija poput Narodne patrole, Kluba 451 i sličnih. Ipak, ističe kako je početkom studentskih prosvjeda došlo do promjene kursa u tim organizacijama.

'Deklariraju se kao anti-Vučićev pro-studentski politički krug, i u tom smislu pišu grafite 'Včć pdr'. Za njih je, dakle, Vučić srpski izdajnik. Smeta im što smo mi, kako pogrdno kažu, drugi Srbi, a smeta im i to što smo, opet pogrdno, nevladina organizacija, dakle strani plaćenici i radimo za zle neprijatelje Srbije. Svu svoju paranoju preselili su u studentski pokret. To su procesi koji se možda ne vide dobro iz Hrvatske, pa ljudi i dalje imaju ružičastu sliku tih pokreta u Srbiji, ali oni su sve samo ne ružičasti', kaže književnik.

'Naši problemi su zakopani dublje od površinskih razlika'

Upravo zbog toga, Arsenijević ima određene rezerve prema studentskoj listi i njihovim šansama da na izborima sruše Vučićev režim.

'Pretpostavljam da bi bio preveliki luksuz ne izaći na izbore, jer smo posljednjih godina živjeli u potpuno toksičnoj atmosferi SNS-a i Aleksandra Vučića, i slažem se da bi on trebao doživjeti politički slom. Međutim, ono što mi nije privlačno jest činjenica da studenti rado prenose vrijednosti iz te iste društvene sredine u svoju okolinu, kojih bismo se prije svega trebali riješiti, i to egzorcizmom, ako nema drugog načina. Oduvijek sam imao problem s tom jedinstveno srpskom fascinacijom 'sabornošću' (pojam koji je teško prevesti drukčije nego 'zajedništvo'), prema kojoj se svi moramo naći pod zajedničkim nazivnikom da smo Srbi. I ništa drugo', ističe Arsenijević i dodaje:

'Sada je ta ista logika samo prevedena u otmjeni vokabular prema kojem studenti koriste strategiju 'catch-all' i formiraju istu politiku s idejom uključivanja svih dostupnih birača. A atmosfera u Srbiji je odavno potpuno desničarska, naši ljevičari su zapravo desničari, ali mi, u ime ovog novog parlamenta, moramo pomiriti svoje unutarnje razlike kako bismo konačno svrgnuli mafiju s vlasti i zakoračili u svijetlu budućnost sa svim četnicima, skeptičarima Kosova ili s rusofilima, koji su tu samo pod uvjetom da se ti isti Rusi u koje se zaljube zauzvrat zaljube u Putina, koji je pravi objekt njihove u biti erotske fascinacije krvožednim diktatorom. Iskreno, ne vjerujem u to.

Ako progresivci izgube, samo nominalno neće biti na vlasti, ali to će biti jedina razlika od onoga što sada imamo. Naši problemi su zakopani puno dublje od površinskih političkih razlika, a mi, svih ovih 61 godinu mog života, nismo uspjeli doći do razine na kojoj bismo ih mogli početi tretirati. Mislim da ćemo morati pričekati sljedeću priliku, a ona se neće sama pojaviti. Vidjet ćemo hoćemo li se do tada opametiti kao društvo, jer do sada to očito nismo uspjeli. Zaključno, sve ovo zajedno ne znači da neću sudjelovati na izborima, ali znači da ću svoj glas dati nekome isključivo u ime manjeg zla. U svakom slučaju, neću to činiti s entuzijazmom', zaključuje srpski pisac i aktivist.