Legendarni pjevač Toma Zdravković iza sebe je ostavio brojne bezvremenske pjesme, među kojima je i „Tužno leto“, snimljeno 1983. godine. Iza te pjesme krije se emotivna priča o njegovoj mladosti i prvoj ljubavi, o kojoj je svojevremeno otvoreno govorio.

Instagram stranica posvećena životu i stvaralaštvu Tome Zdravkovića objavila je dio njegovog starog intervjua u kojem je otkrio kako je nastala pjesma „Tužno leto“. Toma je ispričao da mu je mladost bila izuzetno teška te da je već sa petnaest godina pjevao po kafanama. Takav je život opisao kao grub i zahtjevan, ispunjen alkoholom, psovkama i teškim životnim okolnostima.

Nakon završene male mature, kao četrnaestogodišnjak je iz rodnog Pečenjevca stigao u Leskovac. Upisao je tekstilnu školu, a istovremeno je počeo glumiti u predstavi „Zona Zamfirova“ u leskovačkom Narodnom pozorištu. Upravo se tamo dogodilo nešto što će, kako je rekao, pamtiti cijelog života.

Potajno je spavao u glumačkoj garderobi

Budući da je nastupao u profesionalnom pozorištu, počeo se osjećati posebno u odnosu na vršnjake koji su glumili tek u školskim dramskim grupama. Provodio je vrijeme sa glumcima i glumicama, ljudima koji su u gradu bili popularni i prepoznatljivi. Toma im je pjevao, a oni su ga rado prihvatili u svoje društvo.

U tom se periodu zaljubio u kćerku pozorišnog čistača. Kako nije imao vlastiti smještaj, potajno je spavao u glumačkoj garderobi, iz koje ga je njen otac često tjerao. Toma je vjerovao da je strogi otac vjerovatno naslućivao kako mu se sviđa njegova kćerka. Ipak, nije mu to zamjerao jer je, kako je objasnio, zbog ljubavi prema djevojci zavolio i njenog oca.

Djevojka je dolazila u pozorište kako bi ocu donosila hranu, a Toma je njihov prvi susret opisao riječima: “Kada sam je prvi put vidio, učinilo mi se da je svijet bljesnuo.” Njihova je tiha i skrivena ljubav trajala više od dvije godine. Nisu imali klasičnu vezu, nego su njihovi osjećaji živjeli kroz poglede, maštanja, kratke susrete i potajne pozdrave. Upravo je ta nedorečenost, smatrao je Toma, učinila ljubav čistom i neponovljivom.

Prvu strofu napisao je na moru

“Da nas je njen otac zatekao zajedno, vjerovatno bi ubio i nju i mene. Moja je zaljubljenost bila lijepa upravo zato što je ostala tek slutnja”, prisjetio se pjevač. Govorio je kako se u tako ranoj mladosti ne voli razumom, nego potpuno iskreno, jer osjećaji još nisu iskvareni životnim grubostima. Djevojku nakon odlaska iz Leskovca više nikada nije vidio, ali je uspomena na nju ostala duboko skrivena u njemu.

Toga je postao svjestan mnogo godina poslije, dok je završavao svoj album. Napisao je sve pjesme, ali još nije imao dovršen tekst za pjesmu „Tužno leto“. Prvu strofu napisao je na moru i vjerovao da će mu ostatak stihova doći lako, no inspiracija je izostala. U studio je stigao sa svim snimljenim pjesmama osim posljednje, za koju još nije imao cijeli tekst.

Dok je orkestar uvježbavao muzičku dionicu, izašao je iz studija kako bi pokušao dovršiti stihove. Tada mu se iznenada vratila slika djevojčice iz Leskovca. “Odjednom se negdje iz mene pojavio njen lik, a riječi su počele dolaziti kao da sam ih cijelog života nosio u sebi”, ispričao je Toma.

‘Život sa Tomom nije bio ni lak ni težak’

O životu sa legendarnim pjevačem svojevremeno je govorila i njegova supruga Goca. Za K1 je priznala da njihov zajednički život nije uvijek bio jednostavan, naročito na početku. Kada su se upoznali, ona je imala 25 godina, dok je Toma bio 12 godina stariji. Bio je već izgrađena i snažna ličnost, pa je Goca shvatila da ga ne može i ne želi mijenjati. Umjesto toga, pokušala se prilagoditi njegovom načinu života.

“Život sa Tomom nije bio ni lak ni težak, ali je u početku bio vrlo zbunjujući. Malo je govorio pa sam uglavnom sama morala otkrivati šta voli, šta mu smeta i kako razmišlja”, ispričala je. Dodala je kako je bio nepovjerljiv i sklon sumnjama. Njegov pogled na život počela je bolje razumijevati tek kada joj je objasnio da stvari koje čovjek može dodirnuti rukom nisu ono što životu daje pravu vrijednost.

Materijalno mu, prema njenim riječima, nije mnogo značilo. Bilo mu je svejedno živi li u palati ili skromnoj sobi, a najvažnija mu je bila sloboda. Često je preispitivao društvena pravila, čak i potrebu da ljudi imaju vozačke dozvole. “Govorio mi je da ne čekam završetak nekog posla ili obaveze kako bih počela živjeti, nego da živim u svakom trenutku”, prisjetila se Goca.