Tokom opsade Lenjingrada, grad se suočio ne samo s glađu već i s najezdom pacova. Uništavali su posljednje zalihe hrane, širili bolesti i slobodno lutali ulicama, dok ih ni pucnjava ni specijalni timovi nisu mogli zaustaviti.

Spas u najtežim danima

Do tada u gradu gotovo da nije ostalo mačaka. Većina je uginula ili su je ljudi pojeli – za mnoge je to bila jedina šansa za preživljavanje. Ipak, neki Lenjingrađani, uprkos gladi, njegovali su svoje ljubimce do posljednjeg trenutka. Pojava žive mačke na ulicama u proljeće 1942. godine postala je pravi simbol nade za stanovnike.

Nakon što je opsada prekinuta 1943. godine, četiri vagona mačaka iz Jaroslavske oblasti dopremljena su u Lenjingrad. Odmah su puštene na ulice i raspodijeljene stanovnicima. Hvatači pacova su brzo smanjili populaciju glodara i spasili skladišta hrane.

Čuvari kulturne baštine

Nakon što je opsada potpuno ukinuta, oko 5.000 mačaka je dovedeno u grad iz Sibira – posebno da bi se zaštitio Hermitage i drugi muzeji. Oslodobili su podrume pacova, a njihovi potomci i dalje žive u Hermitageu. Danas, muzejske mačke imaju svoje pasoše, o njima se brine osoblje i smatraju se pravim čuvarima kulturne baštine.

Priča o mačkama opsade je podsjetnik da čak i najmanji branioci mogu igrati ogromnu ulogu u sudbini cijelog grada.