Nakon teške tragedije na planini Elbrus u Rusiji, u kojoj je život izgubilo pet planinara iz Zenice, domaća javnost ostala je u šoku i nevjerici. Ova nezapamćena nesreća ponovo je otvorila brojna pitanja o surovoj prirodi visokih planina i ekstremnim uslovima sa kojima se alpinisti suočavaju. Dok porodice, prijatelji i cijela Bosna i Hercegovina tuguju za stradalim zeničkim alpinistima, stručnjacii upozoravaju na opasnosti koje često ostaju u sjeni – poput naglih promjena atmosferskog pritiska i takozvane "dinamičke visine". U nastavku prenosimo svjedočenje i analizu medicinske radnice koja se zadesila na ovoj planini, a koja iz prve ruke opisuje kako oluja i loše vrijeme doslovno "kradu" kiseonik i čine planinu smrtonosnom.

Promjena sadržaja kiseonika po lošem vremenu: Kako planina preko noći "raste"

U vezi sa jučerašnjom tragedijom na Elbrusu i ogromnim gubitkom koji je pogodio našu zemlju, osjećam potrebu da podijelim ove redove – ipak sam medicinski radnik i ne mogu ovo da ostavim bez pažnje. Ne želim da analiziram samu situaciju, šta se desilo, zašto i zbog čega. Samo želim da podijelim sa vama mali izvještaj na ovu temu.

Prvo ću vam ispričati jednostavno i na sopstvenom primjeru. Već smo treću noć u skloništu na nadmorskoj visini od 3.900 metara, moja saturacija je 97%, a osjećam se odlično. Noćas je bilo strašno nevrijeme, čak je i na našoj visini duvao jak vjetar, padala ledena kiša, a doslovno smo se nalazili unutar grmljavinskog oblaka i posmatrali njegov sjaj. Ujutro je bilo mnogo svježe napadalog snijega, gusta magla i vjetar. Probudila sam se u 4:30, kao i obično sa prvim zracima sunca, i primijetila sljedeće:

Često sam se budila, san je bio isprekidan i površan, i pomislila sam da je to zbog misli i vijesti. Ali ne, onda sam osjetila da je postalo manje vazduha, odlučila sam da izmjerim saturaciju i ona je pala tačno za 10% – pulsni oksimetar je pokazao brojku od 87%, iako visinu nisam mijenjala.

I to me je navelo da potražim detaljne informacije, i evo šta želim da vam ispričam.

U alpinizmu postoji termin «dinamička visina». Šta to znači?

Ljudski organizam u planinama ne reaguje na geometrijske metre nadmorske visine, već na gustinu vazduha i parcijalni pritisak kiseonika. Ovi parametri se neprekidno mijenjaju u zavisnosti od vremena:

• uticaja ciklona

• uticaja temperature.

Procentualni sastav vazduha na svim ovim visinama ostaje nepromijenjen — 20,95% kiseonika. Međutim, usljed pada pritiska tokom oluje, efektivni udio kiseonika (ono kako vaš organizam doživljava taj vazduh) katastrofalno opada. U tabeli ispod je prikazano kako se barometarski pritisak mijenja po lijepom vremenu i kako grmljavinski ciklon «baca» čovjeka na stotine metara više od njegove stvarne lokacije, smanjujući broj molekula kiseonika u svakom udahu. Pogledajte opis u tabeli koju sam priložila.

Samo zamislite šta se dešava na vrhu po ovakvom nevremenu: kiseonika je 8,5%, pritisak 345 mm, a planina «raste» na 6.200 metara nadmorske visine.

I kažu da po lošem vremenu planina «raste» — kako to tačno izgleda? Sada ću vam slikovito pokazati.

Fizički proces: Zašto oluja krade vaš kiseonik?

• Princip barometarske «pumpe»: Oluja i orkanski vjetar uvijek nastaju tamo gdje se sudaraju različite vazdušne mase i gdje naglo pada atmosferski pritisak. Ovaj ciklon doslovno «usisava» vazduh sa padina planine prema gore i u stranu. Vazduh oko našeg skloništa se trenutno širi, a njegova gustina opada. U jednoj litri vazduha fizički postaje manje molekula kiseonika.

• Vlažno «razblaživanje»: Unutar oblaka (u magli) vazduh je prezasićen vlagom. Gustina suhog vazduha opada, jer lakši molekuli vodene pare (H2O) zauzimaju mjesto težih molekula kiseonika (O2) i azota (N2).

Zato na visini od 3.900 metara tokom oluje udišemo vazduh koji po količini kiseonika odgovara visini od oko 4.300 metara po vedrom vremenu.