Odluka Sjedinjenih Američkih Država da uspostave strateški dijalog sa Srbijom mogla bi imati ozbiljne posljedice po američke interese i stabilnost Zapadnog Balkana, upozorava politički analitičar Jasmin Mujanović u autorskom tekstu objavljenom u časopisu Foreign Policy.

Sjedinjene Američke Države i Srbija 17. jula najavile su uspostavljanje strateškog dijaloga - trajnog okvira za političku i diplomatsku saradnju između dvije zemlje. Takav format nije neuobičajen i Washington ga ima s brojnim državama, uključujući Hrvatsku, Sloveniju, Albaniju i Sjevernu Makedoniju.

Međutim, Mujanović smatra da je ovaj potez problematičan zbog trenutka u kojem dolazi - dok Srbija produbljuje odnose s Kinom, održava bliske veze s Rusijom i, prema njegovoj ocjeni, bilježi ozbiljno demokratsko nazadovanje.

"Ovaj zaokret ukazuje na zabrinjavajući smjer američke vanjske politike i njegove moguće posljedice po sigurnost i stabilnost izuzetno nestabilnog regiona".

Težak trenutak za Vučića

Mujanović podsjeća da je sredinom jula Evropska komisija podržavala nastavak pristupnog procesa Srbije, ali da gotovo trećina država članica Evropske unije nije bila spremna dati zeleno svjetlo zbog demokratskog nazadovanja zemlje pod vodstvom predsjednika Aleksandra Vučića.

Takav razvoj događaja, piše Mujanović, predstavljao je ozbiljan politički udarac za Vučića uoči parlamentarnih izbora koji moraju biti održani do kraja 2027. godine.

Istovremeno, vlast se već mjesecima suočava s masovnim studentskim protestima koji su izbili nakon smrtonosnog urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, a koje režim, uprkos pritiscima, nije uspio ugušiti.

Mujanović smatra da je Vučićeva dugogodišnja politika balansiranja između Istoka i Zapada došla do svojih granica, dok su evropske prijestolnice postale sve svjesnije njegovih veza s Kinom i Rusijom, odnosa prema susjednim državama te autoritarnog načina vladanja.

Poklon u pravom trenutku

U tom kontekstu, američka odluka o uspostavljanju strateškog dijaloga predstavlja veliki politički uspjeh za Beograd.

"Administracija Donalda Trumpa možda je upravo spasila Vučićev režim od političkog sloma".

Prema Mujanoviću, evropska podrška Vučiću ozbiljno je oslabila, dok Srbija, uprkos političkom približavanju Pekingu i Moskvi, ekonomski ostaje snažno vezana za Zapad. Zbog toga bi istovremeni gubitak evropske i američke podrške predstavljao ozbiljan problem za vlast u Beogradu.

Izjave koje su dodatno uznemirile Evropu

Mujanović kao primjer navodi i izjavu srbijanske ministrice državne uprave i lokalne samouprave Snežane Paunović, koja je, kako piše, izrazila žaljenje što je režim Slobodana Miloševića proveo "nedovoljan" stepen etničkog čišćenja na Kosovu.

Prema njegovim riječima, izjava je izazvala zgražavanje evropskih zvaničnika i zastupnika Evropskog parlamenta, dok su je podržali predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, obojica nekadašnji članovi posljednje Miloševićeve vlade.

Lobiranje i novi narativ

Mujanović navodi da srbijansko rukovodstvo posljednjih godina intenzivno ulaže napore kako bi izgradilo bliske odnose s administracijom predsjednika Donalda Trumpa.

Podsjeća na Vučićeve javne pohvale Trumpu, ali i aktivnosti bivšeg predsjednika bh. entiteta Republike Srpske Milorada Dodika, uključujući milionske ugovore s lobistima povezanim s Trumpovim političkim krugom, ublažavanje režima američkih sankcija te angažman pojedinih javnih ličnosti bliskih američkom predsjedniku.

Istovremeno, tvrdi da srbijanski nacionalistički krugovi u Sjedinjenim Državama pokušavaju predstaviti ratove devedesetih kao dio šire "civilizacijske borbe", rehabilitirati pojedine historijske ličnosti te umanjiti odgovornost za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Posljedice za američke interese

Mujanović smatra da takva politika ne šteti samo stabilnosti Zapadnog Balkana nego i širim geopolitičkim interesima Sjedinjenih Američkih Država.

"Ništa od ovoga nije dobro za Sjedinjene Američke Države - ni za njihove strateške interese na Zapadnom Balkanu, ni za njihov globalni položaj u odnosu na Kinu, a svakako ni za bilo kakav pokušaj vraćanja moralne jasnoće u američku vanjsku politiku".

Podsjeća da američki odgovor na raspad bivše Jugoslavije nije bio bez grešaka, ali tvrdi da su američke intervencije ipak bile vođene nastojanjem da se spriječe masovni zločini.

Upravo zbog toga, smatra Mujanović, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i Albanci na Kosovu i danas ostaju među najproameričkijim narodima u Evropi, dok se većina Srba politički oslanja na Rusiju i Kinu.

Upozorenje Washingtonu

Mujanović zaključuje da je prirodno da se bilateralni odnosi među državama razvijaju i mijenjaju, ali upozorava da takvi zaokreti ne bi smjeli dolaziti nauštrb američkih sigurnosnih interesa niti moralnog kredibiliteta.

"Nije neuobičajeno niti sporno da se bilateralni odnosi razvijaju. Ono što nije ni uobičajeno ni poželjno jeste da se takvi zaokreti događaju nauštrb sigurnosti ili moralnog ugleda Sjedinjenih Američkih Država".

Prema njegovoj ocjeni, upravo bi to mogao biti najveći rizik nove američke politike prema Srbiji - da kratkoročni diplomatski dobitak oslabi dugoročne interese Washingtona i dodatno zakomplikuje političku situaciju na Zapadnom Balkanu.