Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine suočeno je s dodatnim poreznim obavezama od gotovo 1,95 miliona KM. Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine utvrdila je da su pojedini saradnici angažovani ugovorima o djelu, iako je njihov angažman imao obilježja radnog odnosa, piše Capital.ba.

Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Kantonalni porezni ured Sarajevo, obavila je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine inspekcijski nadzor za period od 1. januara 2020. do 14. jula 2025. godine.

Kontrolom obračunavanja, prijavljivanja i uplaćivanja poreza na dohodak, posebnog poreza i drugih obaveza utvrđene su dodatne porezne obaveze Ministarstva u iznosu od 1.954.642 KM.

Riječ je o dodatnim porezima i doprinosima za angažovane saradnike, među kojima su bile i osobe s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine. Porezna uprava je utvrdila da su pojedini ugovori o djelu, prema načinu na koji su poslovi obavljani, imali obilježja ugovora o radu.

Ministarstvo je, prema dokumentu dostavljenom Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, godinama plaćalo poreze i doprinose na naknade isplaćene na osnovu ugovora o djelu.

Međutim, Porezna uprava je tokom kontrole zaključila da se moraju dodatno obračunati obaveze jer je stvarni način angažovanja pojedinih saradnika odgovarao radnom odnosu.

U dokumentu se navodi da praksa angažovanja izvršilaca na osnovu ugovora o djelu traje gotovo od osnivanja Ministarstva, iako radna mjesta za obavljanje tih poslova nisu bila adekvatno predviđena Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Ministarstvo je navelo da je problem trebalo riješiti izmjenama Pravilnika, te da je tadašnjem ministru za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlidu Hurtiću dostavljen prijedlog za pokretanje postupka izmjene tog dokumenta.

Presude potvrdile radni odnos

Dodatni problem za Ministarstvo predstavljaju pravosnažne presude Suda Bosne i Hercegovine, kojima je utvrđeno da su pojedini ugovori o djelu u stvarnosti predstavljali ugovore o radu.

U postupku koji je Edin Denjo iz Mostara pokrenuo protiv Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara BiH i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sud BiH pravosnažno je utvrdio da su ugovori koje je tužitelj zaključivao s Ministarstvom od 2001. do 2020. godine po svojoj prirodi i sadržaju predstavljali ugovore o radu.

Ministarstvu je, između ostalog, naloženo da Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati 69.881,52 KM doprinosa, što je učinjeno tokom 2022. godine.

Sud je također naložio uspostavljanje radnopravnog statusa tužitelja na radnom mjestu upravnika, u skladu s njegovom stručnom spremom i sposobnostima.

Nakon te presude, Sud Bosne i Hercegovine donio je još 12 pravosnažnih odluka u kojima su, prema dokumentu Ministarstva, obligacionopravni odnosi poistovjećeni s radnopravnim odnosima.

U devet od ukupno 13 pravosnažnih presuda Ministarstvu je naloženo da uspostavi radnopravni status tužitelja.

Kada je riječ o doprinosima, u dokumentu se navodi da je Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine od 2022. do 2025. godine na osnovu tih presuda uplatilo ukupno 445.628,51 KM doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Međutim, sudske presude nisu obuhvatile sve poreze i doprinose koji proizlaze iz radnog odnosa, zbog čega je Porezna uprava FBiH naknadno utvrdila dodatne obaveze Ministarstva.

Novac nije planiran budžetom

Problem je u tome što Ministarstvo, prema informaciji dostavljenoj Vijeću ministara BiH, u svom budžetu nema osigurana sredstva za izmirenje novih obaveza.

Zbog toga je Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine u zakonskom roku obaviješteno o dodatnim poreznim obavezama, dok je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zatražilo da se tokom realizacije budžeta za 2026. godinu osiguraju dodatna sredstva.

Prema prijedlogu Ministarstva, prijedlog budžeta za 2026. godinu potrebno je uvećati za 1.954.642,60 KM, koliko iznose dodatno utvrđene porezne obaveze prema rješenju Porezne uprave FBiH.

Ministarstvo je prethodno uložilo žalbu na rješenje Porezne uprave, tvrdeći da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Osporilo je i izjednačavanje obligacionopravnog i radnopravnog odnosa.

Kao dodatni razlog Ministarstvo je navelo da zbog pravnih i tehničkih okolnosti nije u mogućnosti izvršiti naloženo plaćanje.

Dokument, međutim, pokazuje da se problem ne odnosi samo na jednu poreznu kontrolu ili jedan sudski postupak.

Višegodišnje angažovanje saradnika ugovorima o djelu, pravosnažne presude kojima je potvrđeno postojanje faktičkog radnog odnosa i naknadno obračunate porezne obaveze pretvorili su se u račun od gotovo dva miliona KM, koji bi mogao biti plaćen javnim novcem.