Britanska zastava na Gibraltaru i španjolska na Ceuti danas su prizor koji se čini sasvim uobičajenim. No prije nešto više od 300 godina situacija je bila potpuno drukčija. Jedan rat promijenio je kartu Gibraltarskog tjesnaca i stvorio neobičan geopolitički paradoks koji traje do danas, Britanci su ostali na europskoj obali, a Španjolci na afričkoj.

Sve je počelo 4. kolovoza 1704. godine, kada je tijekom Rata za španjolsko nasljeđe anglo-nizozemska flota zauzela Gibraltar. Bio je to događaj koji će trajno promijeniti ravnotežu snaga na ulazu u Sredozemno more.

Rat za španjolsko nasljeđe promijenio je sudbinu Gibraltara

Nakon smrti španjolskog kralja Karla II., koji nije imao nasljednika, najveće europske sile zaratile su oko pitanja tko će preuzeti golemo Španjolsko Carstvo. U sukob su se uključile Engleska, Nizozemska, Austrija i Francuska, a Gibraltar je zbog svojeg položaja bio jedna od najvažnijih strateških točaka.

U kolovozu 1704. anglo-nizozemska flota pod zapovjedništvom admirala Georgea Rookea napala je slabo branjenu tvrđavu. Nakon samo nekoliko dana grad se predao. Gibraltar je formalno osvojen u ime habsburškog pretendenta na španjolsko prijestolje, ali je ubrzo postao britanska vojna baza.

Španjolska je više puta pokušala vratiti izgubljeni teritorij, no bez uspjeha. Utrechtskim mirom 1713. službeno je priznala britansku vlast nad Gibraltarom. Od tada pa do danas poluotok je ostao pod britanskim suverenitetom, iako Madrid nikada nije odustao od teritorijalnih zahtjeva.

Kako je Španjolska dobila Ceutu

Dok je gubila Gibraltar, Španjolska je već imala drugo iznimno važno uporište, Ceutu na sjevernoj obali Afrike. Zanimljivo, taj grad izvorno uopće nije bio španjolski.

Ceutu je 1415. osvojio Portugal, u pohodu koji se smatra početkom portugalskog prekomorskog širenja. Grad je desetljećima bio simbol portugalske pomorske moći i polazište ekspedicija prema zapadnoj Africi.

Preokret je nastupio 1580. godine, kada su se Portugal i Španjolska ujedinili pod istom krunom u tzv. Ibersku uniju. Iako je Ceuta formalno ostala portugalski posjed, njome je upravljao isti vladar koji je vladao i Španjolskom.

Kad je Portugal 1640. ponovno stekao neovisnost, očekivalo se da će mu se vratiti i Ceuta. Međutim, gradske vlasti odlučile su ostati vjerne španjolskom kralju. Portugal je tu odluku konačno priznao Lisabonskim ugovorom 1668., čime je Ceuta službeno postala dio Španjolske.

Dva grada koja čuvaju ulaz u Sredozemlje

Danas Gibraltar i Ceuta dijeli tek nekoliko desetaka kilometara mora, ali pripadaju različitim državama i imaju posve različite povijesti. Gibraltar je britanski prekomorski teritorij na europskoj obali, dok je Ceuta autonomni španjolski grad na afričkom kontinentu.

Oba mjesta imaju golemu stratešku vrijednost. Gibraltarski tjesnac na najužem je dijelu širok svega oko 14 kilometara, a kroz njega prolaze tisuće trgovačkih i vojnih brodova koji povezuju Atlantski ocean sa Sredozemnim morem. Tko nadzire taj prolaz, ima važan utjecaj na jedan od najprometnijih pomorskih putova na svijetu.

I zato priča započeta 1704. godine još uvijek nije završena. Španjolska i dalje smatra Gibraltar svojim teritorijem, dok Ujedinjena Kraljevina odbacuje mogućnost promjene suvereniteta bez pristanka stanovnika Gibraltara. S druge strane, Maroko već desetljećima tvrdi da bi Ceuta i obližnja Melilla trebale pripasti njemu, no Španjolska odbacuje takve zahtjeve.

Više od tri stoljeća nakon britanskog osvajanja Gibraltara, dvije utvrde na suprotnim obalama istog tjesnaca ostaju simboli europske kolonijalne prošlosti i podsjetnik da neke povijesne odluke mogu oblikovati međunarodne odnose stoljećima.