Admir Lisica, povjesničar i direktor GEOPOL-a, u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ osvrnuo se na posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Bosni i Hercegovini.

Bilo je govora i o upadu paravojnih formacija iz bh. entitet Republika Srpska kod Bugojna, te mlakim ili nikakvim reakcijama domaćih političara nakon incidenta u Bugojnu.

U prvoj reakciji na incident kod Bugojna, kada su specijalci SBK izveli uspješnu akciju razotkrivanja paravojnih formacija iz bh. entiteta Republika Srpska, kazali ste da je manevar srpske paravojne formacije dokaz je da "Srpski svet" zamišlja još jednu Banjsku, koja bi ovoga puta polučila ostvarivanje separatističkog cilja uz više žrtava. Zanimljivo je kako aktualna vlast, uz izuzetke nekolicine ministra, upad jedinica RS-a na teritorij Federacije BiH nije jasno osudila. Kako sve komentirate?

-Indolentnost aktuelne vlasti u kontekstu važnih unutrašnjih i vanjskih događaja nije ništa novo, te nas ne treba iznenađivati. Jasno je da su od početka bili usmjereni na raspodjele pozicija, a ne na odbranu interesa države Bosne i Hercegovine, pa u tom duhu i završavaju svoj neuspješni mandat. Ukoliko znamo kako i na koji način se desila Banjska, kada su srpski teroristi umalo ugrozili sigurnost čitavog Zapadnog Balkana, onda ne možemo tek onako posmatrati manevre sa infiltriranjem parasigurnosnih formacija u dostavna vozila. Ovo je bila poruka u smisu: Vidi šta možemo i na šta smo spremni! Ukoliko olako shvatimo ovakve reklo bi se “bezazlene” događaje, ništa bolje nećemo biti spremni za neke veće sigurnosne izazove. Ovdje bih pohvalio brzu reakciju naših sigurnosnih struktura, mada bi bolja poruka unutrašnjim i vanjskim akterima bilo informativno privođenje nepozvanih gostiju.

Također, svjedočili smo i potpunom izostanku reakcije pripadnika EUFOR-a, i u obavještajnom i u terenskom djelovanju. Je li ta činjenica zabrinjavajuća kada je u pitanju sigurnost građana BiH?

- To je još jedan dokaz da se mi moramo osloniti na sebe te učiniti sve da su federalne i kantonalne sigurnosne strukture naoružane najsavremenijom opremom, koja će biti adekvatna u slučaju sigurnosnog vakuma u Bosni i Hercegovini. Prioritet neke nove vlasti mora biti opremanje naše policije, ali i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Sjetimo se kraja 1996. godine kada je uz američko naoružanje tadašnje Vojske Federacije Bosne i Hercegovine kreiran balans, kao preduslov mira i budućeg razvoja Bosne i Hercegovine.

U kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova, te prethodnih događaja unutar Bosne i Hercegovine kada je EUFOR ostao izvan tokova događaja, jasno je da se na ovakve manje aktivnosti neće obazirati. Jer, da su imali drugačiju namjeru, asistirali bi u kontekstu hapšenja Dodika, te bismo danas imali jednu potpuno novu paradigmu ponašanja unutar Bosne i Hercegovine, ali i dva vanjska zainteresirana aktera Srbije i Hrvatske. Također, važno je da domaća namjenska industrija bude grana u koju ćemo ulagati, te na koju ćemo se moći osloniti ako to zatreba.

Koliko je izostanak ministra sigurnosti BiH, te uporno odbijanje predsjedavajuće Borjane Krišto da odobri imenovanje kandidata za tu poziciju, u ovakvim situacijama hendikep kada je u pitanju funkcioniranje vlasti i sigurnosnog aparata u BiH?

- HDZ politika prema Bosni i Hercegovini tokom prethodnog mandata je bila u skladu sa prosrpskom, što znači da je izrazito neprijateljska. Koliko je HDZ želio udovoljiti Dodikovim Srbima, govori i činjenica da polako zaboravljaju i na žrtve srpskih zločina u mjestima poput Briševa kod Prijedora. Beograd ima narativ o “nemogućoj državi”, a Zagreb o “neuspjeloj državi”, te je to njihova poveznica. Tako treba razumjeti ponašanje kadrova HDZ-a, koji ne rade ništa na tome da se odnosi između Bošnjaka i Hrvata stabiliziraju, već naprotiv. Posljednja otpuštanja Bošnjaka u Hercegovini, govori o tome kakvu državu HDZ zamišlja. Sigurnosni aparat države Bosne i Hercegovine na početku mandata Trojka je predala njenim neprijateljima, kao i neke druge važne sektore. Posljedice takve poltike danas živimo.

Zastupnik u NSRS Ramiz Salkić ustvrdio je, da se obrnuta situacija dogodila u bh. entitetu Republika Srpska te da su specijalne jedinice MUP-a FbiH upale neovlašteno na teritorij drugog bh. entiteta, da bi odmah bila sazvana hitna sjednica entitetskog parlamenta, te da bi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bi sigurno sazvao sjednicu Savjeta za nacionalnu sigurnost. Slažete li se sa stavom zastupnika Salkića?

- Političkom Beogradu smeta historijski, geografski i politički termin Sandžak, te oko njega kreiraju rasprave u Skupštini, te nastoje disciplinirati Bošnjake iz Sandžaka. To je prije nekoliko dana pokušao Ivica Dačić, nekada blizak saradnik Slobodana Miloševića, koji Bošnjacima poručuje da “paze na korištenje termina Sandžak”. S druge strane političko Sarajevo nije reagiralo na ovakve napade, niti je većina političara o tome obaviještena.

Ovaj primjer je ustvari odgovor na vaše pitanje. Njima smeta sve što ima veze sa Bosnom i Hercegovinom, Sandžakom i Bošnjacima, a da im ne zasmeta neka sigurnosna “situacija” koja nije po njihovoj mjeri. Zato nova bošnjačka i državna bosanskohercegovačka politika mora nakon oktobra da zauzme novi kurs, koji će biti zasnovan na tome da želimo dobre odnose za Beogradom i Zagrebom, ali isto tako da ćemo na svaku provokaciju, podrivanje suvereniteta Bosne i Hercegovine i narušavanje teritorijalnog integriteta uzvratiti jače nego ikada. Također, bitno je da političko Sarajevo bude više prisutno u Sandžaku, jer samo na taj način se može kreirati balans u međusobnim odnosima. Do sada smo ovaj veliki adut izostavljali.

Naveli ste da slučaj u Bugojnu predstavlja očigledan pokušaj eskalacije u trenutku kada je Vučić u blizini, što bi u slučaju oružanog obračuna bilo predstavljeno kao napad na predsjednika susjedne države. Vidite li sličnosti između ovog incidenta i fingiranog napada na Vučića u Potočarima 2015. godine?

- Naravno! Cilj od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića napraviti žrtvu, te mirotvorca koji je napadnut od onih “koji ne žele zajedničku budućnost”. Čitav njegov put je prošao u sitnim provokacijama, a uspjeh ove posjete bio bi kompletan sa insceniranim sigurnosnim ekscesom koji bi bio po mjeri tima okupljenog oko “Ace Srbina”.

U kontekstu isceniranog napada u Srebrenici, određeni akteri su priznali fingiranje ovog događaja, tako da nema dileme da se slične akcije neće ponoviti. Vučićev rejting bi bio povećan u javnosti ukoliko bi on ispao meta nekog ekscesa u kojem mu je upriličena neka vrsta neugodnosti, a u Beogradu bi bio dočekan kao heroj. To je već viđen obrazac ponašanja.

U periodu vladavine SNS-a, povećano je podrivanje Bosne i Hercegovine, te njeno minimiziranje. Dodikovi Srbi su glavni akteri ovakvih radnji, ali se Beograd, koji često stoji po strani, nikada zvanično nije ogradio od ovakvog načina djelovanja. Trenutak dobrih odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine bit će taj kada Beograd konačno spali velikosrpske iluzije, trenutno promovirane kroz koncept “Srpskog sveta”. Ili bolje rečeno, kada se pomiri sa činjenicom da je Bosna i Hercegovina nezavisna država koju mora posmatrati kao komšiju, a ne kao potencijalni plijen.

(M.I.)