Planovi za budućnost Hormuškog moreuza, kao i njihove šanse za uspjeh, mijenjaju se i preokreću kao da je riječ o nepredvidljivoj vožnji u vozu smrti. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je kako bi sporazum o deblokadi ove ključne pomorske rute mogao biti postignut izuzetno brzo. "To bi se moglo dogoditi sutra ili prekosutra. Postignut je velik napredak. Nazvali su me i rekli: 'Molimo vas, razgovarajmo'", poručio je Trump, no odmah je ponovio i oštru prijetnju napadom na Iran ako do finalnog dogovora ipak ne dođe.

Međutim, optimizam iz Washingtona iznenadio je Teheran, iz kojeg stiže sasvim drugačija priča. U ovom trenutku ne postoji nikakav konsenzus čak ni oko toga ko uopće s kim pregovara. Iran uporno naglašava da vodi razgovore isključivo s Omanom o privremenom režimu plovidbe, dok za zastoje u pregovorima direktno optužuje miješanje SAD-a i Trumpove javne prijetnje. Iranske novinske agencije Tasnim i Fars navode kako pojedini američki zvaničnici šalju pomiješane signale i opstruiraju tok pregovora.

Iran traži potpunu kontrolu nad prolazom

Srž spora leži u onome što Iran naziva svojim "pravima", a što iz korijena mijenja dosadašnja pravila plovidbe. Teheran predlaže spajanje dosadašnje južne rute (kroz omanske vode) i sjeverne rute (kroz iranske vode) u jedan dvosmjerni koridor.

Iranski član pregovaračkog odbora Said Ajorlu potvrdio je da Teheran traži privremene aranžmane na rok od jedan do tri mjeseca u kojima bi Iran imao potpunu dominaciju nad upravljanjem, sigurnošću, uslugama i razminiranjem moreuza.

I dok je tu riječ o samo "privremenoj dominaciji", portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei i drugi zvaničnici izričito naglašavaju da se pravni režim u moreuzu nikada neće vratiti na stanje prije rata, kada nijedna država nije kontrolisala prolazak brodova. Kontrola ili nadzor nad ovom ključnom tačkom za Teheran je postala jednako važna "crvena linija" kao i pravo na obogaćivanje uranijuma. Iran zapravo želi polugu uticaja stečenu u ratu pretvoriti u trajnu političku i institucionalnu ulogu u upravljanju moreuzom.

Washington i saveznici poručuju: "To je opasan presedan"

Ideja da Iran preuzme kontrolu i nadzor nad međunarodnim vodama apsolutno je neprihvatljiva za Washington, ali i za ključne arapske metropole poput Abu Dhabija i Rijada.

Američki državni sekretar Marco Rubio više je puta upozorio na opasnost takvog scenarija.

"Ako stvorimo presedan na Bliskom istoku da jedna država može odlučiti da će kontrolisati međunarodni plovni put, naplaćivati prolaz i potapati brodove onih koji ne plate, stvorili smo izuzetno opasan model koji će se ponavljati u drugim dijelovima svijeta", direktan je bio Rubio, zaboravivši valjda da je čitava situacija nastala zbog kršenja međunarodnog prava kad je SAD s Izraelom napao Iran.

Uz ovaj presedan, otvara se i niz teških pitanja: hoće li radikalna Iranska revolucionarna garda (IRGC) uopće pristati na smanjenu kontrolu, pod kojim uslovima bi presretali brodove, hoće li prolaz biti dopušten stranim vojnim brodovima te koliko detaljne informacije o teretu i odredištu će Iran zahtijevati od trgovačkih brodova.

Svaki dan bez dogovora gubi se 15 miliona barela

Dok se vodi politička i vojna bitka za kontrolu prolaza, globalno tržište nafte suočava se s ubrzanim i opasnim pražnjenjem rezervi, piše CNN.

Prvi čovjek najvećeg svjetskog proizvođača nafte Saudi Aramca, Amin Nasser, upozorio je na razmjere krize: čak i kada bi se Hormuški moreuz otvorio danas, bilo bi potrebno do 18 mjeseci samo da se popune ispražnjene zalihe sirove nafte. Svakog dana u kojem nema dogovora i deblokade, na svjetska tržišta ne stiže oko 15 miliona barela sirove nafte, što opasno prijeti novim valom energetske i ekonomske nestabilnosti.