Ružmarin se još od antičkog doba povezuje s pamćenjem i mentalnom bistrinom, a savremena istraživanja ukazuju na to da pojedini spojevi iz ove biljke mogu utjecati na određene moždane procese. Naučnici ipak upozoravaju da nema dokaza da ružmarin sam po sebi može spriječiti ili liječiti Alzheimerovu bolest, piše Tportal.

Ova aromatična mediteranska biljka, čiji je savremeni botanički naziv Salvia rosmarinus, mnogo je više od uobičajenog kuhinjskog začina. Sadrži brojne biljne spojeve koji u laboratorijskim i eksperimentalnim istraživanjima pokazuju antioksidativna i protuupalna svojstva.

Posebnu pažnju naučnika privlače mogući efekti ružmarina na pamćenje, koncentraciju i procese povezane s propadanjem nervnih ćelija. Međutim, većina dokaza o zaštiti od neurodegenerativnih bolesti i dalje potječe iz istraživanja na životinjama i ćelijskim modelima.

Miris i rezultati testova

Ružmarin se kroz historiju povezivao s pamćenjem i mentalnom jasnoćom. U antičkoj Grčkoj i Rimu učenici i naučnici koristili su ga u nadi da će poboljšati koncentraciju.

Jedno manje istraživanje na zdravim odraslim osobama pokazalo je povezanost između koncentracije spoja 1,8-cineola u krvi nakon udisanja arome ružmarina i uspjeha na pojedinim kognitivnim zadacima.

Učesnici s višim nivoom tog spoja u krvi u prosjeku su brže i preciznije rješavali određene zadatke. Istraživanje, ipak, nije dokazalo da redovna upotreba ružmarina dugoročno poboljšava pamćenje niti da sprečava demenciju.

Pretpostavlja se da 1,8-cineol može utjecati na sistem acetilkolina, neurotransmitera važnog za učenje i pamćenje. Za potvrdu tog mehanizma i njegove praktične koristi potrebna su veća i kvalitetnija klinička istraživanja.

Ružmarin sadrži i antioksidativne spojeve koji u eksperimentalnim uslovima mogu pomoći u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Oksidativni stres jedan je od procesa koji se istražuju u vezi sa starenjem mozga i neurodegenerativnim bolestima, ali to ne znači da začin može djelovati kao terapija.

Kroz povijest ružmarin se povezivao s pamćenjem i mentalnom jasnoćom
Izvor: Freepik / Autor: Michael Moeller

Obećavajući eksperiment na miševima

Najviše pažnje posljednjih godina privukla je karnozična kiselina, spoj prisutan u ružmarinu i kadulji. Naučnici je proučavaju zbog njenih antioksidativnih i protuupalnih svojstava.

Istraživači su 2025. godine razvili stabilniji derivat karnozične kiseline nazvan diAcCA. U istraživanju na genetski izmijenjenim miševima s obilježjima Alzheimerove bolesti, tretman je bio povezan s boljim rezultatima na testovima učenja i pamćenja, većim brojem sinaptičkih veza te smanjenjem nekih znakova upale i bolesti u mozgu.

Naučnici su zabilježili i smanjenje određenih oblika amiloid-beta i tau proteina, koji imaju važnu ulogu u istraživanjima Alzheimerove bolesti.

DiAcCA je osmišljen tako da se pretvara u aktivni spoj u područjima zahvaćenim oksidativnim stresom i upalom. Autori smatraju da bi takav način djelovanja mogao smanjiti utjecaj na zdrava tkiva.

Rezultati su, međutim, dobiveni na miševima. Nije poznato hoće li spoj biti jednako efikasan i siguran kod ljudi, niti u kojim bi se dozama mogao koristiti.


Ružmarin potiče krvnu cirkulaciju, uključujući cirkulaciju prema mozgu, čime pomaže dostavi više kisika i hranjivih tvari
Izvor: Freepik / Autor: Freepik

To također ne znači da konzumiranje većih količina ružmarina može proizvesti isti efekat. DiAcCA je posebno razvijena eksperimentalna supstanca, a ne običan čaj, začin ili eterično ulje ružmarina.

Naučnici navode da bi sličan mehanizam u budućnosti mogao biti proučavan i kod drugih bolesti povezanih s upalom i oksidativnim stresom, uključujući Parkinsonovu bolest, dijabetes tipa 2 i kardiovaskularna oboljenja. Ni za te primjene zasad nema potvrđene terapije na ljudima.

Ružmarin se tradicionalno koristi i za probavu, dok laboratorijska istraživanja njegovim sastojcima pripisuju antimikrobna, protuupalna i antioksidativna svojstva.

Postoje i preliminarna istraživanja njegove primjene u kozmetici, njezi kože i konzerviranju hrane. Tvrdnje da ružmarin liječi akne, ekcem ili usporava starenje kože ipak ne treba predstavljati kao potvrđene medicinske činjenice.

Za većinu ljudi količina ružmarina koja se uobičajeno koristi u pripremi hrane smatra se sigurnom. Oprez je potreban kod koncentrisanih ekstrakata, dodataka prehrani i eteričnog ulja.

Velike količine i koncentrisani pripravci mogu izazvati neželjene reakcije, uključujući probavne tegobe i alergijske reakcije. Eterično ulje ne treba piti niti nanositi nerazrijeđeno na kožu.

Ružmarin je bogat antioksidantima koji pomažu zaštititi moždane stanice od oštećenja uzrokovanog oksidativnim stresom
Izvor: Freepik / Autor: Freepik

Trudnice, osobe s epilepsijom, hroničnim bolestima ili one koje koriste lijekove trebaju se posavjetovati s ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja koncentrisanih pripravaka od ružmarina.

Ružmarin može biti koristan i ukusan dio raznovrsne prehrane, a njegova biološka jedinjenja predstavljaju zanimljiv pravac naučnih istraživanja. Ipak, još nije dokazano da njegova svakodnevna upotreba može spriječiti Alzheimerovu bolest ili zamijeniti medicinsku terapiju.

Izvor: Tportal / Antioxidants / Scripps Research