Uprkos zvaničnim saopštenjima sa najviših nivoa, raste sve veća zabrinutost ruskog društva zbog priprema za novu masovnu mobilizaciju, za koju se procjenjuje da bi mogla uslijediti nakon septembarskih parlamentarnih izbora.

Stanje na terenu

Prema analizama zapadnih obavještajnih službi, kumulativni gubici ruske vojske do polovine 2026. godine dostigli su 1,4 miliona ljudi. U ovo se ubrajaju poginuli, nestali, zarobljeni i ranjeni. S druge strane, ruski portal Mediazona, koji bilježi poginule vojnike čija je smrt potvrđena, došao je do brojke od 236.000 do kraja jula. To je, dakle, najmanji broj poginulih ruskih vojnika u Ukrajini.

S obzirom na to da ovaj spisak nije konačan (jer se ne objavljuje svaka smrt javno), dodatno je razvijena procjena na osnovu prekomjerne smrtnosti muškaraca, gdje se koriste podaci iz nacionalnog registra ostavština. Prema tome se procjenjuje da je broj poginulih ruskih vojnika oko 350.000. Ako se uzme standardni omjer poginulih i ranjenih (1:3 do 1:4), dolazi se do brojke između spomenutih 1,4 i 1,7 miliona pripadnika vojske.

Regrutacija

Suština ovih podataka je u tome što tempo privlačenja novih vojnika više ne uspijeva da nadoknadi gubitke na frontu. Rusija je nakon djelimične mobilizacije krajem 2022. godine našla model mobilizacije novog vojnog kadra sa kojim nije narušavala unutrašnju sigurnost i nastavak egzodusa mlađe muške populacije. Regrutacija je tekla tako što je država ponudila regrutima (onima koji odslužuju obavezni vojni rok), za ruske pojmove, drastično visoku platu i druge bonuse.

To je posebno odgovaralo regrutima koji su živjeli u besperspektivnim provincijama, gdje ni u ludilu nisu mogli zaraditi toliki novac. Donedavno je tempo privlačenja novog vojnog kadra pokrivao gubitke na terenu. Otprilike 200.000 regruta potpisalo je ugovor s vojskom u prvoj polovini ove godine, a slična je brojka i za isti period prošle godine.

Nastavak ofanzive

Međutim, procjenjuje se da kadar kojim ruska vojska raspolaže nije dovoljan da se pokrene završna ofanziva na Donbas. Mnogi analitičari se slažu da ruska vojska ne može ispuniti cilj zauzimanja Donbasa ako se ne proglasi mobilizacija. To stvara nekoliko problema, od kojih su dva ključna:

• Nedostatak iskustva: Mobilizacija bi vjerovatno obuhvatila rezerviste s minimalnom vojnom obukom i ljude koji nisu vješti s oružjem, za razliku od prošle mobilizacije koja se oslanjala na kadrove sa kakvim-takvim iskustvom.

• Politički rizik: S obzirom na sve veće društveno nezadovoljstvo, rizik od građanskog bunta je izuzetno visok.

Administrativne pripreme

Iako se najavljuje tek nakon izbora te iako to zvanične vlasti negiraju, sve je više znakova koji ukazuju na to da se stvaraju preduslovi za mobilizaciju. Jedan od znakova je sve veća potražnja za stručnjacima za vojnu evidenciju. Agencije koje se bave analizom podataka pokazuju kako je objavljeno preko dvije hiljade oglasa za radno mjesto stručnjaka za vojnu evidenciju i mobilizacijsku pripremu, što je višestruki porast u odnosu na prethodne godine. To ukazuje na temeljito tehničko i administrativno pripremanje za nadolazeći val poziva.

Nadalje, u nekim regijama su zabilježeni slučajevi prisilne regrutacije na ulicama od strane sigurnosnih snaga uz asistenciju lokalnih vlasti. Muškarcima se uručuju tzv. predbilježbe. U nastavku na ovo, idući znak je reorganizacija strateškog sektora. Zabilježeni su primjeri u kojima ključne kompanije vojne industrije mijenjaju kriterije za izuzeće svojih radnika od mobilizacije. To znači da će se vremenom desiti preraspodjela ljudskih resursa iz industrijskih postrojenja za aktuelne vojne potrebe.

Zakonodavni okvir

Još jedan znak je zakonodavni okvir koji se proteklih godina dodatno razradio. Razvijen je sistem elektronskih poziva i registara s automatskim ograničenjima od 20 dana nakon izdavanja poziva. To uključuje:

• Zabranu upravljanja motornim vozilima,

• Blokiranje imovine,

• Uskraćivanje kredita i slično.

Sistem je prilično manjkav i praksa pokazuje kako često radi stihijski. Neki građani sa izrečenim zabranama nesmetano voze automobile jer policija nema pravovremeno ažurirane podatke, dok se nekim drugima koji nemaju takve zabrane ne dozvoljava vožnja. Također, zabilježeni su slučajevi gdje se blokira podjela imovine među suvlasnicima, ako je jedan od suvlasnika upisan u vojni registar.

Društvene devijacije i osvete

Izrazito je nevjerovatan društveni fenomen zloupotrebe administrativnog sistema. Postoji nemali broj slučajeva u kojima pojedinci koriste institucije za privatne osvete, rješavanje porodičnih ili imovinskih sporova. To je, doduše, star i duboko ukorijenjen problem, ali je zbog rata dostigao apsurdnu razinu.

Javlja se pojava tzv. mobilizacije bivših. Ako muškarac ima dugove prema bivšoj supruzi u vidu alimentacije, bivša supruga ima pravni alat kojim putem sudskih izvršitelja i sudova može pokrenuti stroge mjere poput blokiranja imovine ili finansija. Kako vojska nudi visoke plate i bonuse za potpisivanje ugovora, neki se nađu u situaciji da im je jedini način za izmirivanje dugova - ugovor s vojskom.

Također, od 2022. godine primjetan je porast broja prijava policiji zbog "diskreditacije" vojske, antiratnih stavova i sl. Građani, uključujući bivše partnere, povremeno koriste anonimne ili službene prijave kako bi se osvetili nekome s kim su u lošim odnosima.

Novi val emigracije

Svi ovi znakovi podstakli su novi val iseljavanja iz Rusije. Prema podacima Yandexa, upiti o tome kako napustiti Rusiju drastično su se povećali u odnosu na prethodnu godinu. Za razliku od prethodnih valova, ovaj je puno tiši, organizovaniji i pripremljeniji. Građani prodaju imovinu, daju otkaze, izrađuju pasoše. Često se dešava da odlaze cijele porodice.

Glavne rute su Gruzija, Armenija i Kazahstan, koji imaju bezvizni režim sa Ruskom Federacijom. Uz već velike ekonomske pritiske i gušenje raznih sloboda, strah od sve agresivnije militarizacije ključan je faktor. Stanje duboke ratne napetosti zvanične vlasti više ne mogu smanjiti, pogotovo jer građani prepoznaju stanje na "terenu" koje je u suprotnosti sa zvaničnim saopštenjima vlasti.

Mogućnost nove mobilizacije, čak i ako se ne desi, stvara dodatne tenzije unutar ruskog društva, koje se očituju promjenama u demografskoj, ekonomskoj i socijalnoj slici društva.