Svake godine početkom augusta u Hrvatskoj i Srbiji ponovo se sukobljavaju različita tumačenja vojno-policijske operacije Oluja. Hrvatska obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, dok se u Srbiji i među izbjeglim Srbima naglašavaju masovni egzodus i zločini počinjeni nad civilima.

Novinar i izdavač Zvonimir Despot objavio je na Facebooku analizu u kojoj tvrdi da je za odlazak većine Srba iz tadašnje samoproglašene Republike Srpske Krajine presudna bila naredba njihovog političkog rukovodstva o evakuaciji.

Despot se pozvao na rekonstrukciju događaja i dokaze korištene pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, posebno na argumente Luke Mišetića, advokata koji je zastupao hrvatskog generala Antu Gotovinu.

Njegova analiza predstavlja jednu stranu dugogodišnje rasprave. Dokumenti potvrđuju da je krajiško rukovodstvo naredilo evakuaciju dijela civilnog stanovništva, ali međunarodne presude i izvještaji ne podržavaju zaključak da je to bio jedini uzrok egzodusa niti da tokom i nakon operacije nije bilo zločina nad Srbima.

Naredba o evakuaciji stanovništva

Despot navodi da je rukovodstvo pobunjenih Srba godinama odbijalo reintegraciju u ustavnopravni poredak Hrvatske, uključujući Plan Z-4, kojim je područjima pod kontrolom Srba bila ponuđena široka autonomija.

Uoči Oluje, nakon vojnih operacija u Bosni i Hercegovini i potpisivanja Splitskog sporazuma između Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, hrvatske snage zauzele su Bosansko Grahovo i Glamoč. Time se Knin našao u znatno težem vojnom položaju.

Prema Despotovoj rekonstrukciji, srpske snage očekivale su glavni hrvatski napad na sjevernim pravcima. Hrvatska vojska je, međutim, dio udara usmjerila preko Dinare prema Kninu, čime je ugrozila preostale pravce povlačenja.

Prvog dana Oluje, 4. augusta 1995. godine, predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine Milan Martić potpisao je naredbu o evakuaciji stanovništva nesposobnog za vojnu službu iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca.

Postojanje naredbe nije sporno. U prvostepenoj presudi u predmetu Gotovina i drugi Haški tribunal naveo je da je Martić naredio evakuaciju u kasnim poslijepodnevnim satima 4. augusta.

Prvostepeno vijeće, međutim, nije prihvatilo tvrdnju da je naredba bila jedini uzrok masovnog odlaska. Zaključilo je da su granatiranje, strah od hrvatskih snaga, vojno napredovanje i naredba o evakuaciji zajedno utjecali na odlazak stanovništva.

Despot tvrdi da je vijest o povlačenju porodica izazvala napuštanje položaja među srpskim vojnicima i raspad komandnog lanca. Hrvatska vojska ušla je u Knin 5. augusta 1995. godine.

U prilog svojoj tezi citirao je i zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije od 14. augusta 1995. godine, prema kojem je Slobodan Milošević kritikovao krajiško rukovodstvo zbog odluke o napuštanju teritorije.

Takvi dokumenti potvrđuju sukobe i međusobne optužbe unutar tadašnjeg srpskog rukovodstva, ali sami po sebi ne daju potpun odgovor na pitanje zbog čega je otišao tako veliki broj civila.

Šta je utvrdio Tribunal

Prvostepeno vijeće Haškog tribunala 2011. godine osudilo je Antu Gotovinu i Mladena Markača, zaključivši da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine.

Žalbeno vijeće ih je 2012. godine pravosnažno oslobodilo. Većina žalbenih sudija odbacila je metodu kojom je prvostepeno vijeće procjenjivalo zakonitost artiljerijskih udara i zaključila da nije dokazano postojanje nezakonitih napada koji bi bili osnova udruženog zločinačkog poduhvata.

Oslobađajuća presuda nije značila da je Tribunal utvrdio da su svi civili otišli dobrovoljno ili isključivo na osnovu Martićeve naredbe. Žalbeno vijeće također nije negiralo da su tokom i nakon Oluje počinjena ubistva, paljevine, pljačke i druga krivična djela nad preostalim srpskim stanovništvom.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale navodi da je operacija Oluja dovela do egzodusa i smrti srpskih civila iz područja Krajine.

Human Rights Watch dokumentovao je pogubljenja starijih i nemoćnih civila, prisilne nestanke, paljenje i uništavanje kuća te prepreke koje su izbjeglicama otežavale povratak. Organizacija je upozorila i na nekažnjivost počinilaca tih djela.

Zbog toga nije precizno tvrditi da je Haški tribunal „srušio mit o etničkom čišćenju“ ili definitivno utvrdio jedan uzrok odlaska Srba. Sud je odlučivao o individualnoj krivičnoj odgovornosti optuženih generala i o tome jesu li konkretne optužbe dokazane izvan razumne sumnje.

Dostupni dokumenti pokazuju da je naredba krajiškog rukovodstva imala važnu ulogu u evakuaciji. Istovremeno, odlazak se odvijao tokom velike vojne ofanzive, uz strah stanovništva, raspad srpskih vojnih struktura i zločine počinjene nad dijelom civila koji su ostali.

Operacija Oluja vratila je najveći dio teritorije Hrvatske pod kontrolu Zagreba i predstavljala odlučujući vojni poraz pobunjenih srpskih snaga. Istovremeno je proizvela masovni izbjeglički val, a zločini nad civilima i uništavanje njihove imovine ostali su trajno opterećenje njenog naslijeđa.

Izvor: Nacional.hr / Direktno.hr / Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju / Human Rights Watch