Već duže vrijeme ključa u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine između Kolegija Sekretarijata i državnih službenika koji su se drznuli da i dalje razmišljaju svojom glavom, a okupljeni su u Sindikalnu organizaciju PSBiH. Ukazivali su na niz kršenja zakona, nepotizam, korupciju. U posljednjih godinu dana postavljali su jasna pitanja: “Zašto je izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta pisana i donesena tajno? Zašto se popunjavaju radna mjesta bez stvarne potrebe?” i slično.

S obzirom na to da Dragan Čović i Nikola Špirić već dvije godine u šaci drže blokiran Dom naroda, Sindikalna organizacija PSBiH je ostala jedini segment kojim ne upravljaju.

I onda je Kolegij Sekretarijata krenuo u akciju koju predvode sekretarka Doma Naroda, SNSD-ova Gordana Živković i državni službenik Dejan Ružić, a dio toga su zvučna imena – šef Čovićevog kabineta Teo Rogić i šefica Špirićevog kabineta Svetlana Miovčić. Prvo su krajem aprila na dan održavanja Skupštine Sindikalne organizacije pokušali da izvedu puč, koji je propao. Natjerali su 34  službenika i zaposlenika da potpišu ispisnicu iz Sindikalne organizacije PSBiH. Za taj nemoralni posao su bila zadužena tri službenika iz tri konstitutivna naroda, svaki “za članove svog tora”. Međutim, nisu se obraćali svima. Obilazili su samo one koji su dobili posao u poljednjiih 5-6 godina i oni koji su u milosti Kolegija Sekretarijata u smislu da redovno dobijaju stimulacije i priliku da idu na službena putovanja. Nekima su obećali i napredovanje, jer je u toku provođenje velikog javnog konkursa za popunjavanje 15 radnih mjesta. Čista ucjena! Član Kolegija Sekretarijata Mirza Imamović, isti onaj koji je preko noći napustio SDA Stari Grad i Harisa Zahiragića da bi postao član NIP-a, je za istjerivanje Bošnjaka iz Sindikalne organizacije PSBiH zadužio jednog vozača.

Kako je Dejan Ružić pao u nemilost HDZ-a pa krenuo u preuzimanje Sindikata

U samo nekoliko dana je, pred sjednicu Skupštine Sindikalne organizacije PSBiH, održana i sjednica Administrativne komisije, što je važna činjenica za rasvjetljavanje ove priče. Dejan Ružić je član dva tijela. Sekretar je Administrativne komisije i član Komisije za odlučivanje o sukobu interesa u institucijama Bosne i Hercegovine. U nečuvenim dopisima koje je posljednjih šest mjeseci pisao i upućivao na razne adrese, naveo je da je on autor teksta Sistematizacije radnih mjesta donesene pod tačkom “Razno”. Također, on je i idejni tvorac prijedloga izmjene zakona o povećanju mjesečne naknade sa 600 KM na 1600 KM, za članove Komisije za odlučivanje o sukobu interesa, čiji je član i prvi predsjednik. I umalo uspio. U martu je ista ta Komisija utvrdila postojanje sukoba interesa za savjetnicu Marinka Čavare – Mariju Ćosić i izrekla joj je kaznu od 5.000 KM. To Čavara nije oprostio. Lično se pobrinuo da Ružićeve izmjene zakona budu oborene, ali i doveo u pitanje rad same  Komisije za odlučivanje o sukobu interes u institucijama Bosne i Hercegovine zbog nezavršene parlamentarne procedure njenog uspostavljanja. Na sjednici Administrativne komisije 27. aprila 2026. godine, Čavara je zajedno sa Marinom Pendeš i Zdenkom Ćosićem doslovno obrisao pod sekretarom Dejanom Ružićem. Pridružio im se i Nenad Vuković.

Kako je Ružioć pao u potpunu nemilost najvažnijih funkcionera HDZ-a, u obračunu sa Sindikalnom organizacijom PSBiH je vidio priliku da se dodvori neprikosnovenom šefu HDZ-a Čoviću i na sve načine pokuša  vratiti u HDZ jato. Odabrao je drugu strategiju -  da iznutra preuzme Sindikalnu organizaciju PSBiH. Angažirao se na lobiranju i učlanjivanju novih članova u Sindikalnu organizaciju, te na osnovu ničega učlanio 26 službenika, kao da oni nisu samo mogli potpisati pristupnicu i predati je u računovodstvo PSBiH.

Mreža uticaja, hapšeni kadrovi i podobni Bošnjaci na zadatku

Ali, sve je to nedovoljno. U široku akciju Čovićevog i Špirićevog preuzimanja Sindikalne organizacije, sekretarka Živković je uključila i predsjednika krovnog Sindikata Radenka Mirkovića, čiju kćerku je zaposlila u Službu Doma naroda. Mirković, iako formalno više nije član SNSD-a, poznat je po tome što ga je SIPA uhapsila zbog krađe glasova za SNSD na izborima 2012. godine. Na sudu je oslobođen, ali je čuven po tome. Mirkovć je doveo u pitanje izbornu Skupšinu Sindikalne organizacije PSBiH, te na Upravnom odboru krovnog Sindikata izlobirao odluku kojom je nezakonito naređeno ponovo održavanje Skupštine Sindikalne organizacije i oduzimanje pečata, što je skandalozno.

Na kraju, sve ovo bi bilo uzaludno da u cijelu priču nisu uključeni podobni Bošnjaci, službenici i zaposlenici PSBiH, koji po naređenju sekretara Mirze Imamovića učestvuju u Čovićevom i Špirićevom preuzimanju Sindikalne organizacije PSBiH. Dino Konaković je postao svjestan katastrofalne kadrovske situacije u institucijama Bosne i Hercegovine, pa najavljuje održavanje velike konferencije o tom pitanju, ali uzaludne su konferencije ukoliko bošnjački kadrovi pomažu HDZ-u i SNSD-u da potpuno ovladaju institucijama zbog nekoliko radnih mjesta, obično najnižih i slabo plaćenih.  

(SB)