Hezbollah je u septembru 2024. godine bio u potpunom rasulu. Osamdeset izraelskih bombi sravnilo je sa zemljom sjedište libanskog pokreta, a nekoliko najviših vojnih komandanata bilo je mrtvo, uključujući Hassana Nasrallaha, kojeg su Izraelci locirali i likvidirali čak dvadeset metara pod zemljom. Izraelski obavještajni proboj bio je brutalan i sveobuhvatan, pa su preživjeli komandanti odbacili telefone, uzjahali motocikle i skutere te pojurili prema unaprijed dogovorenim tačkama okupljanja u južnom Bejrutu. Bio je to početak protuudara koji je naoružani pokret vratio s ruba ponora i udario temelje radikalno drugačijoj strategiji, piše Logično.

Od ruba ponora do gerilske regeneracije

U danima koji su uslijedili komandanti su se okupljali kraj pekara, poslovnica banaka i prodavnica mobitela, komunicirajući isključivo pogledom i šapatom. Sastavili su plan za oživljavanje stranke i sukob s nadirućom izraelskom kopnenom invazijom. Tada još niko nije slutio da će upravo ta gerilska regeneracija, potpomognuta tehnologijom i potpuno novim kadrovima, iznjedriti vojni preporod koji se dogodio petnaest mjeseci kasnije, usred novog rata. Stranački izvori tvrde kako je Hezbollah doslovno izbjegao masakr zahvaljujući sumnjičavom inspekcijskom timu.

Historijske greške i sigurnosni proboj

Iza zatvorenih vrata, među članovima Hezbollaha postoji opšte prihvatanje da je odluka o napadu na Izrael u oktobru 2023. godine bila historijska greška, barem u načinu na koji je izvedena. Odluka je bila isključivo Nasrallahova i naišla je na protivljenje unutar Vijeća Šura. Dok su se rakete obrušavale na Gazu, Nasrallah je naredio ograničenu intervenciju, otvorivši front podrške. Njegovi ključni savjetnici, poput Ibrahima Aqila, komandanta specijalne jedinice Radwan, smatrali su da Hezbollah mora ili udariti svom snagom ili ne učiniti ništa. Kompromis se pokazao kobnim jer je Izrael već tada polako testirao granice, a libanski gubici uskoro su zasjenili izraelske u omjeru dvije hiljade prema sedamdeset poginulih.

Razmjere sigurnosnog proboja postale su jasne sredinom septembra 2024. kada je Izrael detonirao hiljade pejdžera i stotine voki-tokija. Iako su pejdžeri ukrali naslovnice, pravi cilj bili su voki-tokiji, napunjeni s više eksploziva i namijenjeni borcima na terenu. Petnaest hiljada tih uređaja bilo je u skladištu i, ključno, ugašeno kada je Izrael aktivirao drugu fazu operacije. Samo nekoliko stotina eksplodiralo je sljedećeg dana, ali njihova je razorna moć bila jasna. Izraelski plan bio je da ih uključi i podijeli hiljadama boraca, no inspekcijski tim Hezbollaha uporno je sumnjao u pejdžere te odlučio poslati uzorke u Iran na daljnje testiranje. Ta je odluka prisilila Mossad da ranije povuče okidač i spriječi katastrofu golemih razmjera.

Iranska podrška i taktička decentralizacija

Izrael je potom 66 dana vodio brutalnu zračnu i kopnenu kampanju. Ubijeni su Nasrallah, njegov rođak i nasljednik Hashem Safieddine te većina vojnog vrha. Uništene su cijele jedinice, skladišta municije i komandna mjesta. Preživjeli su uglavnom oni komandanti koji nisu podizali telefone. Dok su izolovane jedinice na jugu kupovale vrijeme, Iran je uskočio kako bi podupro svog saveznika. Vojna struktura Hezbollaha preslikava onu Iranske revolucionarne garde, a kada su šefovi raznih jedinica i njihovi zamjenici eliminisani, iranske verzije tih komandanata došle su u Liban da popune vakuum. Među njima je bio i Esmail Qaani, nasljednik Qassema Soleimanija.

Uprkos razaranju, Hezbollah vjeruje da je njegova otpornost iznenadila Izrael i natjerala Benjamina Netanyahua na primirje. Netanyahu je procijenio da se Hezbollah može dokrajčiti politički, domaćim i međunarodnim pritiskom. Procjene u Libanu i inostranstvu tvrdile su da je vojna snaga pokreta pala na 20 posto nekadašnje sposobnosti. Pad Bashara al-Assada u Siriji samo je dodatno potkopao položaj stranke i ohrabrio neprijatelje koji su počeli zahtijevati povlačenje Hezbollaha i sjeverno od rijeke Litani. Taj maksimalistički pritisak, uz svakodnevna izraelska kršenja primirja, izazvao je pooštravanje stranačkog stava.

Dok se izvana činilo da vojno krilo krvari pod sve jačim udarima, Hezbollah je prolazio kroz golemu unutrašnju transformaciju. Dva visoka izvora opisala su kako je vojno krilo postalo preglomazno i sporo, te je odgovor bio da ga raskomadaju na potpuno nezavisne jedinice po uzoru na gerilsku borbu Imada Mughniyaha. Svaka jedinica dobila je priručnik s unaprijed pripremljenim scenarijima kako bi mogla djelovati bez naređenja centralne komande. Najvažnija nova uputa bila je da se borci ne moraju boriti do posljednjeg metka, već smiju prepustiti teritoriju ako je potrebno. Taj je model testiran u martu ove godine kada je Hezbollah, uvjeren da će Izrael pod krinkom rata s Iranom ponovo napasti Liban, odlučio preventivno udariti.

Mladi "gameri" na prvoj liniji fronta

Kada su izraelske trupe ušle na libansku teritoriju južno od Litanija i šire, zauzele su oko 300 položaja po privatnim kućama, napuštenim vojnim bazama i čak jednoj krstaškoj utvrdi. Ali nigdje nisu bile sigurne. Hezbollah je primijenio novu smrtonosnu taktiku neprekidnog uznemiravanja koristeći FPV dronove kojima se upravlja optičkim kablovima. Ulogu pilota preuzeli su mladi libanski gameri, klinci za koje su ratni veterani mislili da postaju mekušci dok su sate trošili na pucačine u zadimljenim kafićima južnog Bejruta. Oni sada čine okosnicu bespilotne flote koja predstavlja centralnu prijetnju izraelskim tenkovima Merkava.

Tehnologija je ključ preporoda, a materijali su već bili tu. Hezbollah je tokom rata 2024. godine debitovao s projektilom Almas-1 koji koristi optički kabl dug osam do deset kilometara, prenamijenivši goleme količine kablova za diskretnije FPV letjelice. Proizvodnja dronova masovno je povećana, a letjelice sada nose više eksploziva. Dok se država kroz pregovore u Washingtonu pokušava odvojiti od šireg rata, primirje od 16. aprila zapravo podupire Iran prijetnjama pomorskom saobraćaju u Hormuškom tjesnacu. Niko ne vjeruje da će se život na jugu Libana uskoro normalizovati.

Društvena kriza i budućnost pokreta

Cijena ove regeneracije golema je za šiitsku zajednicu. Oko 600 hiljada ljudi ostalo je raseljeno iz svojih domova, a mnoga mjesta Izrael je jednostavno izbrisao s lica zemlje, poput onih u Gazi. Na groblju u Dahiehu, dok se prinose tihe molitve za pale sinove i braću, raste nezadovoljstvo. Jedan posjetilac tiho priznaje da dolazi odati počast prijateljima, ali da ima ozbiljne probleme sa svime što se dogodilo. Društveni ugovor između Hezbollaha i zajednice puca jer stranka više ne može pružati skrb, stanovanje i obnovu kao ranije, dijelom zbog finansijske krize, a dijelom jer je kopnena ruta preko Sirije presječena.

Ipak, izraelsko sektaško ciljanje i neprijateljstvo dijela sunitskih i kršćanskih sunarodnjaka samo guraju šiite natrag u zagrljaj pokreta. Postoji osjećaj da su pod egzistencijalnom prijetnjom. U augustu 2026. godine Hezbollah je vojno ozbiljno degradiran, s procjenama o četiri do deset hiljada poginulih u posljednja dva rata, ali njegov zaokret prema okretnijoj gerilskoj sili pokazao se efikasnim. Slogani o oslobađanju Jerusalema zamijenjeni su onima o odbrani Libana. Naim Qassem, uprkos manjku karizme, pokazao se otpornim liderom koji je proveo široko restrukturiranje i konsolidovao stranku u tranzicijskoj fazi.

Iako se čini primamljivim zamisliti da Iran sada upravlja Hezbollahom više nego pod Nasrallahom, izvori sugeriraju da je iranska prisutnost na terenu manja nego ikad zbog zatvorene Sirije i otežanog zračnog saobraćaja. No, strateška i politička koordinacija jača je nego ikad. Unutar stranke vode se ozbiljne pozadinske rasprave o budućnosti i potencijalnom razoružanju, za što Naim Qassem nema crvenih linija, iako u trenutku rata nijedan prijedlog ne može biti zvanično iznesen. Hezbollah je i dalje naoružan, uticajan i u središtu svih regionalnih pregovora, toliko da je frustrirani Donald Trump u jednom trenutku nazvao libanskog ambasadora u Washingtonu i zahtijevao direktnu telefonsku liniju s pokretom, natjeravši zvaničnike da uspaničeno zovu svakog poznatog šiita ne bi li pronašli pravu osobu za razgovor.