Geopolitičke tenzije na Bliskom istoku i globalna vojna ravnoteža nalaze se na prekretnici koja bi mogla trajno promijeniti arhitekturu globalne moći, ocijenio je penzionisani pukovnik američke vojske Lawrence Wilkerson u razgovoru s voditeljem Nimom Alijem na YouTube kanalu "Dialogue Works".

Govoreći o raspoređivanju američkih pomorskih snaga, Wilkerson je naveo da se nosači aviona i ključni ratni brodovi SAD-a nalaze u Indijskom okeanu, na udaljenosti od hiljadu nautičkih milja od Hormuškog tjesnaca. Prema njegovim riječima, američki nosači aviona ne smiju prići bliže jer postoji realna opasnost da budu potopljeni i uništeni, piše Webtribune.

Pukovnik je istakao da su nosači aviona nekada bili primarni simbol moći američkog carstva i njegove sposobnosti da projektuje vojnu silu širom svijeta, ali da u savremenim uslovima više ne predstavljaju takav simbol. Gubitak ili uništavanje nekoliko takvih brodova dramatično bi potvrdio taj poraz, naglasio je Wilkerson.

Wilkerson procjenjuje da bi eventualni poraz SAD-a u ovom sukobu bio fundamentalni poraz carstva, daleko značajniji od povlačenja i ratova u Afganistanu, Iraku, Somaliji i Libiji. Izrazio je zabrinutost da bi, u trenutku kada vladajući krugovi i oligarsi u Washingtonu shvate da Amerika gubi pozicije, moglo doći do upotrebe nuklearnog oružja, o čemu se, prema njegovim tvrdnjama, već raspravlja u krugovima oko Donalda Trumpa u kontekstu potencijalnog udara na Iran.

Pritisak na američku komandu

Osvrćući se na vojni pritisak s kojim se suočava američka komanda, Wilkerson je otkrio da komandanti operativnih zona za Evropu, Afriku i Pacifik vrše veliki pritisak na generala Kanea. Oni se protive ubrzanom pražnjenju zaliha municije i drastičnom smanjenju spiskova odbrambenih sistema "Patriot" i "THAAD", upozoravajući da se troše sredstva neophodna za realizaciju postojećih ratnih planova u drugim dijelovima svijeta.

Wilkerson je dodao da komandanti za sada ne uspijevaju promijeniti stavove Donalda Trumpa i njegovih saradnika, pri čemu njegovu strategiju opisuje kao odsustvo jasnog plana i konstantno kolebanje.

Rizik otvaranja Hormuškog tjesnaca

U analizi potencijalne operacije otvaranja Hormuškog tjesnaca vojnom silom, Wilkerson je doveo u pitanje sposobnosti američke vojske. Pita kako admiral Brad Cooper, komandant Centralne komande SAD-a (CENTCOM), planira obezbijediti plovidbu ako iz straha drži nosače aviona van dometa.

Da bi se ostvarila privremena vazdušna premoć i zaštitila plovidba kod Chabahara, nosači bi morali ući u domet gdje bi njihova avijacija imala smisla bez prekomjernog dopunjavanja goriva u vazduhu. Wilkerson tvrdi da su Iranci svjesni te situacije i da su potpuno spremni uništiti jedan ili dva američka nosača aviona ukoliko uđu u taj prostor.

U kontekstu regionalnih oružanih sukoba, voditelj Nima Ali podsjetio je na izjavu Iranske revolucionarne garde (IRGC) od prije dva dana, u kojoj se navodi da blokada predstavlja direktnu objavu rata, da prekida vatre niti pregovora nema, osim kontakata Irana i Omana o razmjeni, dok medijatorske napore i dalje pokušavaju voditi Pakistan i Katar.

Podsjetio je i na nedavni napad dronom na saudijsku rafineriju Yanbu, za koji niko nije preuzeo odgovornost, nakon čega su se pojavile spekulacije da Saudijska Arabija širi lažne informacije ili da priprema zajednički udar sa SAD-om na dio iračke vojske.

Ali je naveo i nedavni napad dronom na američke brodove u Egiptu; iako je The New York Times objavio da iza toga stoji Iran, iranski ministar vanjskih poslova to je demantovao, navodeći da Egipat smatraju prijateljskom zemljom, što je potom potvrdila i istraga egipatske vlade.

Wilkerson je ocijenio da ovi incidenti predstavljaju taktičke događaje s potencijalom da preko noći prerastu u operativno-strateške sukobe, poredeći ih s takozvanim "CNN efektom" iz Mogadiša, gdje pogibija jednog vojnika na televiziji mijenja geopolitičku dinamiku.

Prema njegovim riječima, obavještajne i tajne službe raznih aktera, uključujući i dešavanja s Marokom u Španiji, namjerno koriste i izazivaju takve provokacije kako bi osigurale sopstvene buduće budžete i opstanak. Dodao je da su mnoge operacije pod lažnom zastavom viđene i u vezi s Ukrajinom, ali da su Vladimir Putin i ruski generalštab pokazali uzdržanost ne reagujući na njih.

Govoreći o širem regionalnom raspletu, Wilkerson je istakao da je Saudijska Arabija sve izolovanija i da će joj biti teško nastaviti dosadašnjim putem i savezom sa SAD-om. Sličan proces udaljavanja događa se i s Kuvajtom, Katarom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanom i Bahreinom. Cjelokupna konstrukcija u Perzijskom zaljevu se raspada, što će na kraju primorati SAD da napuste region Zaljeva i jugozapadnu Aziju.

Kada je riječ o nuklearnom programu Saudijske Arabije, Wilkerson navodi da Rijad uslovljava svoj opstanak sporazumom koji bi mu omogućio razvoj tog programa, ali da je Trump poručio da je to moguće samo pod uslovom da Saudijska Arabija potpiše "Abrahamske sporazume". Saudijci to odbijaju sve dok ne postoji održiv put ka stvaranju palestinske države, jer bi povlačenje tog zahtjeva izazvalo ozbiljne nemire na saudijskoj ulici.

Wilkerson je zaključio da svi ovi faktori vode ka izbacivanju SAD-a iz regiona, urušavanju Vijeća za saradnju u zaljevu (GCC) i globalnom sukobu kojem doprinose političke odluke u Washingtonu, pri čemu je rat u jugozapadnoj Aziji nazvao izborom Donalda Trumpa, a rat u centralnoj Evropi posredničkim ratom po izboru Joea Bidena, uz podršku evropskih saveznika u Londonu, Parizu i Berlinu.

Komentarišući razaranja u regionu, Wilkerson je potvrdio da su napadi na Bahrein i Jordan praktično uništili sve kapacitete ranog upozoravanja koje je SAD imao na tom prostoru.

Na pitanje voditelja da li saudijsko rukovodstvo razumije da srlja u scenario u kojem bi mogli postati "Ukrajina 2.0", s obzirom na to da je Ukrajina nakon gubitka ključnih luka oko Odese pretvorena u potpuno nefunkcionalnu državu, Wilkerson je odgovorio da nije siguran da li se Ukrajina u trenutnom stanju uopće više može nazivati državom.