Mnogi od nas i dalje se sjećaju nevjerovatne muzike i neprevaziđenih plesnih pokreta koje je svijetu podario legendarni kralj popa. Ipak, iza blještavih reflektora i planetarne slave, njegov život bio je obilježen dubokom patnjom i stalnim pokušajima da pobjegne od samog sebe, piše Blic.rs.

Godinama se špekulisalo o njegovom izgledu, a istina koju su, navodno, otkrili patolozi nakon njegove smrti naprosto ledi krv u žilama. Beskrajne estetske korekcije nisu bile običan hir ekscentrične zvijezde, već očajnički vapaj čovjeka koji je po svaku cijenu želio da izbriše svoju prošlost.

Borba s vlastitim odrazom

Patolozi koji su radili obdukciju tijela Michaela Jacksona nakon smrti otkrili su tragove od najmanje 13 hirurških zahvata. Njegov stvarni život pretvorio se u stalnu borbu s vlastitim odrazom u ogledalu, koje je u hotelskim sobama redovno prekrivao peškirima jer jednostavno nije mogao podnijeti da gleda sebe.

Prva operacija slavnog muzičara dogodila se davne 1979. godine, kada je imao samo 21 godinu. Zvanična verzija glasila je da je slomio nos tokom naporne plesne probe nakon što je izveo čak 50 okreta zaredom.

Utjecaj oca i surove šale

Ipak, njegov nekadašnji tjelohranitelj Matt Fiddes otkrio je da su pravi razlog bile surove šale njegove porodice. Posebno ga je maltretirao otac Joseph, koji mu se stalno rugao zbog veličine nosa, govoreći da ga nije naslijedio od njega, već od majke. Te riječi su toliko duboko ranile pjevača da je hirurzima jednostavno rekao: "Umanjite ga."

• Želja za promjenom: Njegov bivši advokat kasnije je potvrdio da je glavna pokretačka snaga svih estetskih operacija bila želja da ne liči na svog oca.

• Fizička bol: Michael je toliko mrzio svoju sličnost sa Josephom da je bio spreman pretrpjeti svaku fizičku bol samo kako bi izbrisao njegove crte sa svog lica.

• Napadi panike: Kada bi se otac pojavio tokom njegove čuvene turneje "Bad", pjevač je redovno doživljavao napade panike (panic attacks).

Posljedice brojnih operacija nosa

Tokom godina, pretrpio je najmanje pet operacija nosa, što je dovelo do toga da njegov prirodno široki nos postane znatno izmijenjen i prekriven ožiljcima. Prema pojedinim navodima, stanje je postalo toliko ozbiljno da je došlo do oštećenja tkiva, zbog čega su hirurzi morali u rekonstruktivnom zahvatu koristiti hrskavicu uzetu iz rebra.

Kada je umro, prema pojedinim izvještajima, njegov nos bio je teško deformisan, a nozdrve su mu bile veoma uske, što mu je, kako se navodi, otežavalo disanje čak i tokom plesa.

Hirurginja Tamara Chkadua istakla je da su se Michaelovi disajni putevi drastično suzili usljed brojnih hirurških zahvata. To je, prema njenim navodima, izazvalo hroničnu hipoksiju (hypoxia), odnosno nedostatak kisika, što može povećati rizik od problema s disanjem tokom sna.

Izbjeljivanje kože i narušeno zdravlje

Muzičar je godinama tvrdio da je njegova svjetlija koža rezultat bolesti vitiligo, kod koje koža gubi svoj prirodni pigment. Iako je obdukcija potvrdila da je zaista bolovao od vitiliga, postoje navodi da je koristio kreme za posvjetljivanje kože kako bi ujednačio njen izgled.

Njegova sestra La Toya izjavila je da je želio promijeniti svoj izgled jer ga je, prema njenim riječima, podsjećao na oca i bolna iskustva iz djetinjstva. Odnos prema vlastitom izgledu bio je usko povezan s traumama iz djetinjstva i složenim porodičnim odnosima.

Stanje tijela u trenutku smrti

Do trenutka smrti, njegovo zdravstveno stanje bilo je ozbiljno narušeno:

• Težina: Imao je svega 57 kilograma na visinu od 178 centimetara.

• Ishrana: U njegovom želucu pronađena je mala količina sadržaja, što ukazuje na to da nije jeo neposredno prije smrti.

• Ožiljci i korekcije: Tijelo mu je bilo prekriveno brojnim ožiljcima od hirurških zahvata i uboda iglom.

• Trajna šminka: Tetovirao je liniju kose i obrve kako bi prikrio posljedice gubitka kose, a usne je pigmentisao trajnom šminkom (permanent makeup).

Psiholozi su godinama iznosili pretpostavke da je patio od tjelesnog dismorfnog poremećaja (Body Dysmorphic Disorder). Riječ je o ozbiljnom mentalnom poremećaju kod kojeg je osoba opsjednuta stvarnim ili zamišljenim nedostacima u svom izgledu, zbog čega često nikada nije zadovoljna rezultatima estetskih zahvata.