Ponekad se najveće historijske priče ne pronađu u muzejima ili arhivima, nego sasvim slučajno – ispod poda stare kuće. Upravo se to dogodilo paru koji je renovirao svoju seosku kuću na farmi South Poorton u Zapadnom Dorsetu u Engleskoj. Prije pet godina Robert Fuchs pokušavao je povećati visinu prostorije kopanjem ispod postojećeg poda, kada je pijukom udario u neobičan predmet.

Umjesto običnog komada keramike, pronašao je glaziranu keramičku zdjelu skrivenu u zemlji. Kada ju je otvorio, unutra je čekalo iznenađenje – oko 100 kovanica starih više od tri vijeka. Zbirka koja je kasnije dobila naziv Poorton Coin Hoard sadržavala je izuzetno vrijedne historijske primjerke. Među pronađenim kovanicama nalazili su se zlatnici iz vremena vladavine kraljeva Jamesa I i Charlesa I, ali i srebrne polukrune, šilinzi i šest penija iz perioda vladavine Elizabete I te bračnog para Filipa i Marije.

Nakon što je otkriveno, blago je prijavljeno nadležnim službama, a kovanice su poslane u Britanski muzej gdje su stručnjaci obavili čišćenje, analizu i identifikaciju. Na kraju je zbirka prodana u Dukeovoj aukcijskoj kući za približno 70.000 eura.

Betty Fuchs prisjetila se trenutka kada su shvatili da su pronašli nešto neobično:

“Jedne večeri bila sam s djecom i moj muž je kopao pijukom kada me pozvao i rekao da su nešto pronašli. Sve kovanice je stavio u kantu”, rekla je za The Guardian.

Zašto je neko sakrio novac prije više od 380 godina?

Stručnjaci smatraju da kovanice nisu skrivene slučajno, nego da ih je neko namjerno pohranio na sigurno mjesto. Prema analizama Britanskog muzeja, najvjerovatnije su skrivene odjednom između 1642. i 1644. godine, tokom turbulentnog perioda Engleskog građanskog rata. U to vrijeme ljudi nisu zakopavali novac samo zbog štednje ili opreza. Za mnoge je to bio jedini način da pokušaju sačuvati ono što su posjedovali dok je zemlju zahvatio rat.

I parlamentarne i rojalističke vojske ulazile su u domove stanovnika, tražile hranu, zalihe, a ponekad i uzimale dragocjenosti. Zbog toga su obične porodice pravile skrivena spremišta u zidovima, loncima i drugim skrovitim mjestima. Nadali su se da će se nakon završetka borbi vratiti i ponovo pronaći svoje vrijednosti. Međutim, mnogi koji su na taj način zaštitili svoju imovinu nikada više nisu došli po nju.

Wasim Ahmed, doktorant historije na University College London koji proučava britansku političku historiju 17. vijeka, objasnio je za Live Science koliko je tada situacija bila opasna za stanovništvo:

“Ako ste bili rojalista ili su čak sumnjali da ste rojalista, parlamentarci su mogli zaplijeniti vašu imovinu i obrnuto”, rekao je Ahmed.

Tokom građanskog rata ljudi često nisu mogli znati kojoj će vojsci morati odgovarati, pa je skrivanje novca i dragocjenosti bilo pitanje preživljavanja.

Dorset je bio ključno područje tokom rata

Područje Dorseta imalo je važnu stratešku ulogu zbog položaja i kretanja vojnih jedinica tokom rata. Sukob je završen pobjedom parlamentaraca, zarobljavanjem kralja Charlesa I te njegovim kasnijim pogubljenjem. U tom su području bogate porodice, poput Sydenhama i Strangwaya, mijenjale strane zavisno o tome ko je u određenom trenutku imao prevlast. Posebno se ističe grad Lyme Regis, gdje je parlamentarni garnizon 1644. godine izdržao poznatu osmosedmičnu opsadu. Braniocima su pomagali hrabri krijumčari koji su kroz blokade uspijevali dopremiti hranu i barut.

Za razliku od gradskih centara, stanovnici ruralnih područja poput Poortona živjeli su u stalnom strahu da bi se vojnici mogli pojaviti svakog trenutka. Upravo bi takvoj porodici, smatraju historičari, moglo pripadati pronađeno blago. Otkriće u Poortonu pokazuje koliko se historijskih tragova još uvijek skriva ispod površine.

Ratni haos koji je zahvatio Englesku prije više od 400 godina ostavio je iza sebe predmete koji tek danas pričaju svoje priče. Betty Fuchs smatra da osoba koja je sakrila kovanice vjerovatno nikada nije dobila priliku da se vrati po njih:

“Da nismo spustili nivo poda, novčići bi još uvijek bili skriveni tamo. Sumnjam da se osoba koja ih je sakrila namjeravala vratiti po njih, ali nikada nije dobila priliku”, rekla je za The Guardian.