Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez ponovo se oglasio povodom višednevnog verbalnog sukoba s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je u međuvremenu prerastao u širi politički obračun.

Nakon što su na Helezove ranije izjave reagovali Vučić, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, Helez je u novoj objavi poručio da neće šutjeti kada smatra da se ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Posebno je odgovorio na prozivke Vučića i Dodika, koji su ga prethodnih dana nazivali lažovom i alkoholičarem, te poručio da takvi napadi, kako navodi, predstavljaju pokušaj lične diskreditacije kada nedostaje argumenata.

Helez je istakao da njegova obaveza kao ministra odbrane nije da se dopadne političarima iz Beograda ili Banje Luke, već da štiti ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Može me napadati ko god hoće, poručio je Helez na početku nove objave, nakon čega je iznio niz oštrih poruka na račun Vučića, Dodika i njihove politike prema Bosni i Hercegovini.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

- Može me napadati ko god hoće. A ovih dana su se, čini se, izredali gotovo svi pripadnici režima - od Milorada Dodika, Ane Brnabić i ministra Gašića, pa sve do njihovog šefa Aleksandra Vučića. Ali neću šutjeti kada se udara na suverenitet Bosne i Hercegovine. Moja obaveza kao ministra odbrane Bosne i Hercegovine jeste da štitim ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine. To nije napad na bilo koji narod. To je moja zakonska i moralna obaveza.

A kada već govorimo o njihovim napadima na mene, moram priznati da su postali prilično istrošeni. Kada nedostaje činjenica, dokaza i argumenata, onda ostaju samo uvrede, etikete i pokušaji lične diskreditacije. To je, izgleda, jedino što im je preostalo.
Milorad Dodik me naziva alkoholičarem, a Aleksandar Vučić me naziva lažovom. Zanimljivo je da obojica, kada govore o meni, nekako uvijek pronađu upravo one osobine koje građani najlakše mogu prepoznati kod njih samih.

Neću ulaziti u njihovu medicinsku dokumentaciju - nisam ni ljekar ni psihijatar. Ali postoji jedan vrlo poznat psihološki fenomen koji se zove projekcija: kada čovjek vlastite osobine, ponašanje ili probleme prepoznaje i pripisuje drugome.

Ja njima neću uzvraćati njihovim rječnikom. Nemam potrebu da bilo koga vrijeđam, niti da srpski narod poistovjećujem sa politikom Milorada Dodika ili Aleksandra Vučića. Upravo suprotno. Godinama kritikujem isključivo politiku režima Aleksandra Vučića i njegove političke saveznike u Bosni i Hercegovini. Kritikujem politiku koja nikako da prihvati jednu jednostavnu činjenicu: Drina je državna granica.

Srbija je susjedna država Bosne i Hercegovine. Aleksandar Vučić je u Bosni i Hercegovini gost. I kao svaki gost, dobro je došao dok god poštuje državu domaćina. Gost može biti dobrodošao dok god ga domaćin želi ugostiti, ali gost ne određuje kako će domaćin urediti svoju kuću.

Pozivam bilo koga od gore nabrojanih da mi odgovori na jedno jednostavno pitanje: Kome je vaša politika donijela dobro, osim vama?
Da li je donijela više ljudi, više djece, više radnih mjesta i više mladih koji ostaju?

Nije. Naprotiv. Na prostorima gdje se godinama govori o velikim nacionalnim projektima, novim granicama i novim podjelama, ljudi odlaze. Najviše odlaze Srbi. Odlaze jer im je dosta politike koja im svakodnevno nudi prošlost, podjele i strah, umjesto budućnosti. Odlaze jer ne žele biti taoci političkih projekata u kojima se njihova sudbina koristi za ostvarivanje tuđih političkih interesa.

I još nešto. Neću dozvoliti da se kritika politike Aleksandra Vučića predstavlja kao napad na srpski narod. To je najjeftiniji politički trik.
Kada kritikujem Vučića, kritikujem Vučića. Kada kritikujem Dodika, kritikujem Dodika. Kada kritikujem njihovu politiku prema Bosni i Hercegovini, kritikujem tu politiku. Srpski narod nije ni Vučić ni Dodik. Narodi nisu ničije privatno vlasništvo.

Zato ću nastaviti govoriti ono što mislim, bez obzira na to koliko će se puta iz Beograda ili Banje Luke oglasiti oni koji bi najradije da Bosna i Hercegovina šuti. Neću šutjeti. Jer moja obaveza nije da se dopadnem Vučiću, Dodiku ili Brnabić. Moja obaveza je prema Bosni i Hercegovini, zaključio je Helez.