Afera s ilegalnim odlaganjem toksičnog otpada ne obuhvaća samo bivši industrijski kompleks PPK Velebit u Gospiću, iako su tamo pronađene najveće količine, nego i još najmanje tri lokacije: u Varaždinu, Benkovačkom Selu i Senju. Prema podacima državnih tijela, izjavama dužnosnika i pisanju niza hrvatskih medija, ukupno je riječ o najmanje 68.000 tona otpada.

Fond za zaštitu okoliša procjenjuje da se samo na prostoru nekadašnjeg PPK Velebita u Gospiću nalazi oko 45.000 tona opasnog i neopasnog otpada. Gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj (SDP) tvrdi da se u prostoru bivše tvornice namještaja Mundus nalazi 5.000 tona otpada, a prema podacima iz istrage koje je u veljači 2025. objavio Jutarnji list, u nekadašnjem kamenolomu u Benkovačkom Selu odloženo je oko 11.000 kubičnih metara ili oko 16.000 tona otpada.

Sve spomenute lokacije i opasni otpad koji je tamo završio u razdoblju od početka 2022. do rujna 2024. povezani su s bračnim parom Josipom i Monikom Šincek te tvrtkama Tipos Resurs i Izoxeco, preko kojih su, prema sumnjama USKOK-a, organizirani prihvat, prijevoz i nezakonito odlaganje velikih količina plastičnog, medicinskog i drugog otpada iz Italije i Slovenije.

Prva USKOK-ova istraga, pokrenuta u veljači 2025. godine, odnosila se na sumnje da se otpad zakopavao u tlo, prekrivao zemljom i šljunkom ili ostavljao na otvorenim i za to neprimjerenim površinama. Mediji su, osim bračnog para Šincek, otkrili da je pod istragom i Franciska Dodić, direktorica tvrtke Izoxeco, piše Index. hr.

Istraga proširena na Senj i drugu lokaciju u Gospiću

Međutim, USKOK je u ožujku 2026. proširio predmet i na Senj. Čini se da je bračni par Šincek još tijekom 2020. i 2021. organizirao odlaganje mljevenog plastičnog i drugog otpada koji sadrži štetne i opasne tvari na otvorenoj površini komunalnog odlagališta neopasnog otpada u Senju. USKOK je tu prvi put objavio vrlo preciznu količinu: najmanje 2.640,23 tone.

Nacional je pisao da je Gradsko komunalno društvo Senj u veljači 2020. sklopilo ugovor s tvrtkom Tipos Resurs. Ugovor je sklopljen u vrijeme kada je gradonačelnik Senja bio Sanjin Rukavina, danas državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Prema dokumentu koji je objavio Nacional, senjsko komunalno društvo trebalo je od Tipos Resursa preuzeti 4.000 tona inertnog materijala namijenjenog prekrivanju otpada na odlagalištu Sveti Juraj.

Nezavisni senjski gradski vijećnik Hrvoje Bezjak, međutim, tvrdi da količine koje su završile na tom području znatno premašuju one navedene u ugovoru. Tvrdi i da se među dovezenim materijalom nalazio opasni medicinski otpad iz Italije.

U istom proširenju istrage USKOK navodi još jednu lokaciju: otvoreni prostor komunalnog odlagališta u Gospiću, na koji je također navodno dovožen mljeveni plastični i drugi otpad. Količina otpada za tu lokaciju javno nije objavljena. USKOK tvrdi i da su se sastavljali lažni dokumenti o nabavi, prijevozu, obradi i tijeku otpada te unosili netočni podaci u propisane evidencije.

U travnju ove godine 24sata je objavio da se u iskazima i snimljenim razgovorima vozača pojavljuje Otočac, odnosno odlagalište Podum, kao odredište kamiona s otpadom nakon što je u Gospiću počelo ponestajati prostora. Komunalna tvrtka Gacka potom je na novinarski upit odgovorila da Državni inspektorat na Podumu nije utvrdio postojanje opasnog otpada.

Tipos Resurs pod povećalom inspekcije još od 2014. godine

Slično vrijedi za Lički Osik. U srpnju su saborski zastupnici Zvonimir Troskot i Marin Miletić ispred bivše metalne industrije MOL ustvrdili da se ondje nalazi još jedno ilegalno odlagalište i zatražili istragu. Pritom su se pozvali na dokumentaciju iz koje, kako tvrde, proizlazi da kod Tipos Resursa postoji razlika od najmanje 10.063,67 tona otpada za koje nema podataka o odredištu.

Tipos Resurs nije tek tvrtka povezana sa Šincekovima. Tvrtka je formalno u vlasništvu Monike Šincek, koja ju je godinama i vodila, dok USKOK Josipa Šinceka smatra stvarnim voditeljem poslovanja u razdoblju obuhvaćenom istragom. Upravo je preko tog poslovanja, prema sumnjama istražitelja, nabavljan i uvožen otpad koji je završavao na spornim lokacijama.

Zanimljivo je da se Tipos Resursom Inspekcija zaštite okoliša, koja je tada djelovala u sklopu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, bavila još 2014. godine, dok je provodila nadzor zbog prekograničnog prometa otpadom. Povod je bio slučaj oko 100 tona otpada koji je iz Hrvatske, preko Tipos Resursa kao posrednika, poslan jednoj tvrtki u Derventi u Bosni i Hercegovini.

Otpad je bio deklariran kao miješani neopasni otpad, odnosno “ostaci od plastične ambalaže”, koji su u BiH trebali biti zbrinuti po cijeni od 10 eura po toni.

Međutim, Ekološka inspekcija Republike Srpske utvrdila je da tvrtka u Derventi nema potrebnu dozvolu za uvoz te vrste otpada i naložila njegov povrat u Hrvatsku. Oko 40 tona već je bilo vraćeno kamionima i stavljeno pod carinski nadzor, iako povrat prethodno nije bio dogovoren s hrvatskim nadležnim tijelima, kako propisi nalažu.

Otpad vraćen iz Dervente u Hrvatsku

Hrvatska Inspekcija zaštite okoliša tada je pokrenula nadzore tvrtki uključenih u posao, a nakon nadzora Tipos Resursa u slučaj je uključen i MUP, a poslije i DORH. Carinske službe na svim graničnim prijelazima dobile su i nalog za pojačani nadzor te sprečavanje ulaska tog otpada u Hrvatsku dok se ne utvrde sve okolnosti slučaja.

Treba dodati i da je tvrtka iz Dervente, prije sporne pošiljke, prema tadašnjim medijskim izvještajima, s istom dokumentacijom već zaprimila 23 pošiljke s ukupno oko 358 tona otpada iz Hrvatske. Međutim, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je svih 358 tona poslao Tipos Resusr. Riječ je bila o medicinskom otpadu iz zagrebačkih zdravstvenih ustanova.