Američka strategija prema Iranu ulazi u novu fazu, dok pregovori koji se vode preko posrednika otkrivaju sve veće razlike između početnih zahtjeva Washingtona i uslova pod kojima bi sukob mogao biti završen. Istovremeno, pritisak na administraciju Donald Trumpa raste zbog problema koji više nisu ograničeni samo na vojni front.

Nuklearni program i vojni resursi

Trumpova administracija počela je mijenjati pristup nakon što prvobitna strategija nije donijela očekivani rezultat. Axios piše da je američki predsjednik spreman pojačati ekonomski pritisak na Iran, ali da za sada ne planira narediti novu vojnu ofanzivu. Posebno značajan zaokret odnosi se na iranski nuklearni program. The Wall Street Journal tvrdi da je Washington spreman odustati od zahtjeva koji je prvobitno predstavljao kao jedan od ključnih razloga sukoba i da bi Trump mogao završiti rat bez prethodnog postizanja nuklearnog sporazuma.

"Brz slijed događaja pokazuje da su Trumpove mogućnosti da izađe iz sukoba ponovo sužene. Trump je više puta prijetio velikom eskalacijom, a zatim od nje odustajao. Nedavni haos u pregovorima pokazao je da je Teheran spreman za dugotrajan i iscrpljujući sukob", ocjenjuje WSJ.

Pitanje koliko dugo bi Sjedinjene Američke Države mogle održavati takvu konfrontaciju dodatno dobija na značaju zbog stanja američkih vojnih zaliha. Informacije koje cure iz Pentagona ukazuju na ozbiljan nedostatak raketa u američkim arsenalima. Problem se ne završava na municiji. Američka vojna industrija suočena je i s krizom u snabdijevanju aluminijumom, materijalom neophodnim za proizvodnju vojnih aviona i oklopnih vozila. Ujedinjeni Arapski Emirati posljednjih godina bili su glavni izvor tog metala za stratešku američku industriju i pokrivali su 90 posto potreba odbrambenog sektora.

Situacija se promijenila još tokom proljeća, kada je Iran izbacio iz funkcije fabrike aluminijuma u Abu Dhabiju. Posljedica je bio rast cijena na najviši nivo u posljednje četiri godine, dok je zatvaranje Hormuškog moreuza dodatno otežalo mogućnost dopremanja raspoloživih količina.

"Zatvaranje Hormuškog moreuza zaista predstavlja ozbiljan udarac našoj industriji. To znači ogroman poremećaj u lancu snabdijevanja, čije razmjere nismo vidjeli mnogo godina", izjavio je generalni direktor Aluminijske asocijacije Charles Johnson.

Energetska kriza i uslovi Teherana

Paralelno s problemima vojne industrije, Sjedinjene Američke Države suočavaju se s pritiskom na tržištu energenata. Američke zalihe nafte bilježe historijski pad, dok cijene goriva rastu već 17 uzastopnih sedmica. Uvoz iz Saudijske Arabije pao je na nulu prvi put za 40 godina zbog napada proiranskih Huta. Rast cijena benzina predstavlja i unutrašnjopolitički problem za Bijelu kuću (White House), jer bi mogao direktno uticati na položaj Republikanske partije na jesenskim izborima.

Potpredsjednik SAD-a JD Vance opisao je američki pristup kao kombinovanje različitih instrumenata dok se traži izlaz iz krize.

"Nalazimo se usred igre i primjenjujemo čitav arsenal instrumenata: diplomatskih, ekonomskih i vojnih, kako bismo obezbijedili najbolji rezultat za američki narod. Prilično sam uveren da ćemo to postići, ali zasad se još nalazimo usred procesa", rekao je Vance.

Dok Washington pokušava uskladiti vojni, ekonomski i diplomatski pritisak, Teheran vodi odvojene razgovore s Omanom o režimu u Hormuškom moreuzu. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi saopštio je da su ti pregovori stigli veoma daleko.

"Pregovori su dobro napredovali; može se reći da se nalazimo u završnoj fazi i da će stare rute biti zamijenjene novim. Stručnjaci sada rade na mapama. Naravno, to ne znači trenutno otvaranje Hormuškog moreuza", izjavio je Araghchi.

Istovremeno, Iran je prema Sjedinjenim Američkim Državama postavio zahteve koji znatno podižu cijenu eventualnog dogovora, prenosi portal Webtribune. Teheran traži isplatu reparacija i povlačenje američkih snaga iz regiona. Najvažniji među iranskim zahtjevima odnosi se na Hormuški moreuz: Teheran insistira na potpunoj kontroli nad tim strateškim pomorskim prolazom. Takvi uslovi, zajedno s problemima američkih vojnih zaliha, snabdijevanja aluminijumom i energetskog tržišta, ograničavaju prostor u kojem Washington može birati između nastavka konfrontacije i sporazuma s Iranom.