Razgovarala: Sanela Gojak

Uoči predstojećih prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, opozicija ulazi u kampanju opterećena međusobnim sukobima, nepovjerenjem i otvorenim političkim obračunima. Dok vlast Milorada Dodika pokušava zadržati kontrolu nad političkom scenom, unutar opozicionog bloka sve su glasnije kritike na račun Nebojše Vukanovića i njegovog načina političkog djelovanja.

O aktuelnoj političkoj situaciji, poziciji Siniše Karana, odnosima unutar opozicije i PDP-a, ali i napadu na njega, američkim sankcijama Miloradu Dodiku te stanju u obrazovnom sistemu BiH, za "Slobodnu Bosnu" govori poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović.

Gdje je danas Siniša Karan, odnosno kako gledate na njegovo djelovanje na poziciji predsjednika Republike Srpske? Nevidljiv je naprosto, ostao je u sjeni Milorada Dodika?

Karan je, čini mi se, i postavljen da bude nevidljiv. Neprikosnoveno lice SNSD-a i aktuelne vlasti i dalje je Milorad Dodik i očigledno je da je sve podređeno njemu – svaki javni nastup, svaki važniji događaj, svaka politička poruka. Iako formalno nije kandidat, ponašaju se kao da jeste i očigledno je to njihova politička strategija. Da li je ona pametna ili nije, posebno zbog (ne)vidljivosti kandidatura Minića i Cvijanovićeve, to je njihova stvar i njihova odluka.

Šta je danas najveći problem opozicije u Republici Srpskoj – nedostatak jedinstva, nedostatak povjerenja građana ili činjenica da SNSD i dalje kontroliše veliki dio institucija i sistema? I šta je odgovornost opozicije u svemu tome?

Najveći problem je ovo višemjesečno mrcvarenje oko zajedničkog nastupa opozicije, koje je postalo predmet gotovo svakodnevnih medijskih prepucavanja i senzacionalističkih objava. To traje predugo, prije svega zahvaljujući Nebojši Vukanoviću, koji stalno proizvodi nove sukobe, postavlja jednostrane i često besmislene ultimatume, a istovremeno izbjegava direktne i ozbiljne razgovore.

Kažete da je Nebojša Vukanović najkorisnija igračka režima. Šta konkretno zamjerate Nebojši Vukanoviću najglasnijem opozicionaru?

Takvo ponašanje pomaže aktuelnom režimu, zbunjuje naše birače, unosi nepotreban nemir među ljude koji žele promjene i troši ogromnu energiju na međusobne sukobe umjesto na borbu protiv vlasti. Odgovornost opozicije je da pokaže ozbiljnost, zrelost i sposobnost dogovora. Ljudi od nas očekuju alternativu vlasti, a ne svakodnevne svađe unutar opozicije.

Godinama proziva i napada gotovo sve opozicione stranke i ljude, proizvodi sukobe i nepovjerenje, a onda za posljedice uvijek optužuje nekog drugog. Ako je iskreno za promjene, onda bi bilo dobro da prestane da razvaljuje opoziciju i da svoju energiju usmjeri tamo gdje joj je mjesto – prema vlasti koju navodno želi da mijenja.

Igor Crnadak nedavno je rekao da se redovno čuje s Mladenom Ivanićem, prvim predsjednikom PDP-a. Kakvi su danas Vaši odnosi s Ivanićem, a kakvi s Crnatkom? Postoje li neslaganja unutar PDP-a o kojima javnost ne zna dovoljno?

Moji odnosi i sa Mladenom i sa Igorom su takvi da jedni drugima možemo direktno reći sve što mislimo. Igora znam 33 godine, praktično čitav jedan ozbiljan dio života. Mnogo toga smo zajedno prošli – i lijepih i teških trenutaka, političkih pobjeda i poraza – i zato nemam namjeru nijednu tešku riječ o njemu da kažem u medijima. Ako imam nešto da mu zamjerim ili kažem, reći ću mu lično, kao što vjerujem da će i on meni. Mislim da toliko poštovanja dugujemo jedan drugom poslije svih ovih godina.

Sa Mladenom takođe imam otvoren i korektan odnos i uvijek mi je drago da razgovaramo i razmijenimo mišljenja.

I zaista nemam nikakav problem da ljudi sjede, razgovaraju, piju kafu, ručaju ili se druže. Naprotiv, mislim da je to dobro u ovim vremenima otuđenosti. Ne pada mi na pamet da bilo kome gledam u šolju ili tanjir i određujem s kim smije da razgovara, kao što su, nažalost, neki sebi u posljednje vrijeme dali za pravo.

Prošle godine napala su Vas dvojica maskiranih muškaraca koristeći biber-sprej, nakon čega ste dobili policijsku zaštitu. Dokle je istraga došla i jeste li zadovoljni radom policije i nadležnog tužilaštva?

Nigdje. Uskoro će godinu dana od napada, a nikakvog konkretnog institucionalnog odgovora nema. Zaista je nevjerovatno da se tako nešto može dogoditi i da ni nakon toliko vremena nije otkriveno ko su napadači i ko eventualno stoji iza njih.

Teško mi je da vjerujem da napad nema veze sa mojim poslaničkim i političkim angažmanom. Ali jedno je sigurno – neću odustati od ovog posla dok god imam podršku ljudi. Nikakav biber-sprej, prijetnja ili pokušaj zastrašivanja neće me zaustaviti da govorim ono što mislim i radim ono za šta sam dobio povjerenje građana.

Grupa američkih senatora i kongresmena pozvala je nedavno Trumpovu administraciju da ponovo uvede sankcije Miloradu Dodiku, tvrdeći da ponovo podriva mir i sigurnost na Balkanu. Kako Vi gledate na ovaj zahtjev?

Nemam tu neki poseban komentar. Svaka administracija donosi, mijenja, uvodi ili suspenduje svoje odluke u skladu sa vlastitom politikom, a posebno američka administracija, kao administracija jedne od najmoćnijih država svijeta.

Mnogo bih više volio da smo što manje na radaru velikih sila i da sami imamo dovoljno političke zrelosti da rješavamo svoje izazove. Mislim da je interes svih nas da se tenzije smire, da se vratimo normalnom političkom dijalogu i da se bavimo životnim pitanjima ljudi, umjesto da stalno proizvodimo nove krize.

„Pohlepa za novcem nikada ne smije biti ispred znanja“, naveli ste nakon zabrane rada privatnog Univerziteta “Kallos” u Tuzli. S obzirom na brojne nepravilnosti u obrazovnom sistemu i sumnje u “kupljene“ diplome, koliko je takva praksa nanijela štetu kvalitetnim kadrovima u BiH – posebno onima koji su zbog neregularnosti i korupcije nisu mogli doći do posla ili su bili primorani napustiti zemlju?

To je jedan od najgorih modela ponašanja sa kojima se naše društvo suočava – sistemsko uništavanje znanja i obesmišljavanje obrazovanja zbog pohlepe za novcem. Kada diploma postane roba, a ne potvrda znanja, rada i sposobnosti, onda ne uništavate samo obrazovni sistem nego čitavo društvo.

Najveću cijenu plaćaju pošteni i vrijedni mladi ljudi koji godinama uče, završavaju ozbiljne fakultete i stiču znanje, a onda gledaju kako neko preko noći dolazi do diplome, zaposlenja ili funkcije. Time im šaljemo poruku da se trud, znanje i poštenje ne isplate. I onda se čudimo što najbolji odlaze iz ove zemlje.

Zato slučaj Kallosa smatram važnom institucionalnom pobjedom. Pokazalo se da institucije, kada hoće da rade svoj posao, ipak mogu zaustaviti ozbiljne anomalije. Ali ne smijemo stati na jednom slučaju. Potrebna je ozbiljna kontrola spornih i kontroverznih privatnih fakulteta, diploma, načina studiranja i zapošljavanja. Pohlepa za novcem nikada ne smije biti ispred znanja, jer bez znanja nema ni ozbiljne države ni budućnosti.