Spor između Washingtona i Teherana više se ne vodi samo oko sigurnosti Perzijskog zaljeva i budućnosti odnosa dviju zemalja. U prvi plan ulaze i zahtjevi za odštetu, dok se istovremeno zaoštravaju stavovi o Hormuškom moreuzu, mogućnosti novog američkog napada i ulozi Izraela. Bivši analitičar CIA-e Larry Johnson ocijenio je u razgovoru objavljenom u emisiji Dialogue Works da ne vidi znakove popuštanja iranske strane.

Povod za jedan od ključnih dijelova razgovora bila je izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa o iranskim zahtjevima za naknadu štete. Trump je odgovorio da bi, ako se već govori o reparacijama, SAD mogle tražiti novac od Irana za štetu tokom prethodnih 50 godina.

Američki predsjednik je govorio o ljudima koji su, kako je rekao, tokom tog perioda ubijeni ili teško ranjeni, kao i o 52.000 demonstranata za koje je tvrdio da su ubijeni u Iranu tokom prethodna četiri mjeseca. Rekao je da bi njihove porodice trebale dobiti odštetu i da bi, ako se šteta već plaća, Iran trebao biti strana koja će je platiti.

Johnson je oštro osporio takvo obrazloženje, posebno podatke o broju poginulih demonstranata. Ukazao je da su se brojke, kako je rekao, mijenjale od 5.000, preko 10.000, 20.000, 30.000 i 40.000, do 52.000, dok je čuo i tvrdnju o 60.000, ocjenjujući da za takve brojke nisu ponuđeni dokazi. U razgovoru je spomenuto i da je Trump u objavi na Truth Socialu govorio o odgovornosti Irana za smrt i štetu u Libanu, Siriji, Jemenu i Gazi, čime je pitanje potencijalnih reparacija prošireno daleko izvan neposrednog američko-iranskog sukoba.

Mogućnost novih sukoba i strategija Teherana

Još ozbiljnije pitanje odnosi se na mogućnost nastavka vojnih operacija. Voditelj je podsjetio da je Trump, upitan da li bi SAD ponovo napale Iran, odgovorio da je ta mogućnost na stolu i da je Washington spreman za takav razvoj događaja.

Johnson je istovremeno govorio o informacijama koje ukazuju da ni Teheran više ne računa na brzo političko približavanje. Spomenuo je izjavu iranskog zvaničnika, čijeg imena se nije mogao sjetiti, prema kojoj Iran više ne namjerava pregovarati sa SAD-om i spreman je sačekati odlazak Trumpa s vlasti. Prema Johnsonovoj procjeni, iranska pozicija postala je tvrđa, a u Teheranu jača uvjerenje da ustupci Washingtonu nemaju smisla jer iranska strana smatra da su SAD već donijele stratešku odluku da slome Iran i da čekaju odgovarajuću priliku.

Kontrola nad Hormuškim moreuzom

Hormuški moreuz postao je druga velika tačka sporenja. Trump je tvrdio da su američke snage očistile mine i da SAD kontrolišu moreuz „100 posto“. Johnson to odbacuje i tvrdi da stanje pomorskog saobraćaja ne potvrđuje američku kontrolu. On se pozvao na podatke servisa za praćenje brodova i opisao veoma ograničen saobraćaj u trenutku razgovora. Prema njegovoj procjeni, Iran i dalje određuje praktične uslove prolaska, a ne američka mornarica.

Johnson očekuje da će se saobraćaj kroz moreuz postepeno povećavati ukoliko brodovi budu plaćali predviđenu naknadu i podnosili potrebnu dokumentaciju. Istovremeno je ocijenio da američka mornarica nema neograničene kapacitete za nametanje drugačijeg režima, podsjećajući da se njen broj brodova znatno smanjio tokom prethodnih 30 godina.

Problem se, prema njegovim riječima, ne može svesti samo na naftu. Johnson je naveo da preko Perzijskog zaljeva prolaze i tečni prirodni plin, helij i sumpor. Prema brojkama koje je iznio, iz tog područja dolazi oko 25 posto globalne ponude tečnog prirodnog plina, između 40 i 44 posto helija i između 30 i 35 posto sumpora.

U razgovoru je navedeno i da je tokom prethodnih osam dana najmanje šest brodova napadnuto zbog kršenja pravila prolaska koje je uspostavila iranska strana, uključujući nepopunjavanje dokumentacije ili prolazak bez dozvole. Johnson je taj razvoj naveo kao još jedan argument protiv tvrdnje da Washington ima potpunu kontrolu nad moreuzom. On smatra da geografija dodatno ide u prilog Teheranu i da Iran, zahvaljujući vezama s Rusijom, Pakistanom i drugim regionalnim akterima, ima veću stratešku dubinu nego što se u Washingtonu pretpostavlja. Kinu je označio kao još jednog velikog igrača koji djeluje u pozadini i ocijenio da više država nastoji pomoći Iranu da izdrži pritisak.

Ranjivost Izraela i američki kapaciteti

Paralelno s tenzijama oko Irana, razgovor je otvorio pitanje koliko dugo SAD mogu održavati visok intenzitet vojnog angažmana na Bliskom istoku. Voditelj je naveo da u Izraelu postoji stav da Washington ima dovoljno sredstava za nastavak rata i da je glavno ograničenje politička volja Trumpove administracije.

Johnson se s tim nije složio. Rekao je da je do zaključka o ograničenosti američkih zaliha došao korištenjem javno dostupnih podataka i ocijenio da bi izraelske službe morale raspolagati najmanje istim mogućnostima procjene američkih kapaciteta.

U tom kontekstu posebno je govorio o ranjivosti Izraela. Prema njegovoj procjeni, ukoliko bi Iran intenzivirao napade na izraelske rafinerijske kapacitete i uspio ih onesposobiti, posljedice bi mogle pogoditi snabdijevanje avio-gorivom i dizelom, a time i avione, helikoptere i vojna vozila. Naglasio je da Iran do trenutka razgovora to nije učinio u mjeri koju opisuje.

Johnson smatra da izraelska ranjivost raste i zbog toga što SAD nemaju neograničene viškove kojima bi mogle nadoknađivati izraelske potrebe. Na pitanje da li bi Trump u jednom trenutku mogao poručiti Izraelu da nastavi borbu bez američke podrške, odgovorio je da takvu mogućnost ne isključuje. Prema njegovoj procjeni, takav preokret mogao bi uslijediti ukoliko Trump zaključi da mu podrška Izraelu više ne donosi političku korist. Johnson tvrdi da unutar pokreta MAGA i Republikanske stranke raste struja kritična prema Izraelu, dok je i Demokratska stranka podijeljena oko tog pitanja.

Ostala žarišta: Liban i Jemen

Poseban dio razgovora odnosio se na Liban. Johnson je izraelsko prisustvo opisao kao proces aneksije teritorije, ali je izrazio sumnju da Izrael ima kapacitete da naseljavanje proširi na južni Liban. Takav potez bi, prema njegovoj procjeni, dodatno rastegnuo izraelske resurse i izložio naseljenike većem riziku.

Još jedno žarište je Jemen. Johnson smatra da bi Saudijska Arabija trebala tražiti političko rješenje kroz pregovore s Hutima, ali nije siguran da će Rijad izabrati taj put. Prema njegovoj procjeni, dosadašnji odnos snaga pokazuje veliku asimetriju ranjivosti. Johnson je ocijenio da Rijad tokom prethodnih deset godina rata nije uspio ostvariti odlučujuću pobjedu i da Huti sada imaju mogućnost nanijeti Saudijskoj Arabiji znatno veću štetu nego što Saudijci mogu njima.

Rat u Ukrajini i masovna upotreba dronova

Na kraju razgovora tema se pomjerila na Ukrajinu i Rusiju. Voditelj je naveo podatak ruske vojske da je ruska protivzračna odbrana za jedan dan oborila 1.134 bespilotne letjelice. Johnson nije znao koliko se takvih dronova proizvodi, ali je njihovo snabdijevanje povezao s podrškom Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Poljske.

Prema njegovom tumačenju, veliki broj bespilotnih letjelica stvara problem protivzračnoj odbrani jer ona ne može istovremeno pokriti svaki mogući cilj na ogromnoj teritoriji. Ipak, smatra da takvi napadi sami po sebi ne mijenjaju vojni odnos ukoliko ne donose konkretan strateški rezultat.

Istovremeno je ocijenio da pojačana ruska ofanziva izolira Ukrajinu u mjeri kakva ranije nije viđena i prognozirao da bi takav pritisak mogao slomiti njenu sposobnost da nastavi sukob sadašnjim intenzitetom.

Johnson ne očekuje da Moskva prioritetno pokuša ukloniti Volodimira Zelenskog. Po njegovom tumačenju, rusko rukovodstvo može smatrati da mu sadašnji ukrajinski predsjednik predstavlja političku i stratešku prednost, jer bi njegov nasljednik mogao biti sposobniji protivnik. Ukrajinsko oslanjanje na sve intenzivnije napade dronovima ocijenio je kao opasnu eskalaciju, uz prognozu da bi ruski odgovor mogao biti snažniji nego što Kijev može dugoročno podnijeti.