Europska unija od danas, 13. augusta, ima novi regulatorni okvir za automobile na kraju životnog vijeka. Uredba (EU) 2026/1738 formalno stupa na snagu upravo danas, a cilj joj je puno preciznije odrediti što se događa s vozilom kada više nije za cestu, kako se rastavlja i reciklira te pod kojim se uvjetima uopće može nastaviti tretirati kao rabljeni automobil.

Za prosječnog vozača možda je najzanimljiviji dio priče ono što će se događati s automobilima koji su tehnički neispravni, teško oštećeni ili praktično pred otpisom.

Rabljeni automobil ili otpad?

Jedan od problema koji EU novim pravilima pokušava riješiti jesu tzv. 'nestala vozila' – automobili koji formalno nestanu iz sustava, ilegalno se rastave ili se izvoze kao rabljena vozila iako su zapravo na kraju životnog vijeka. Kada vozilo prema propisanim kriterijima postane otpadno vozilo, morat će završiti kod ovlaštenog obrađivača i više se neće moći legalno prodavati ili izvoziti kao običan rabljeni automobil.

Posebno je važna nova zabrana izvoza rabljenih automobila iz EU u treće zemlje ako više nisu tehnički sposobni za promet. Drugim riječima, automobil koji je u Europi praktično za otpad neće se moći jednostavno poslati izvan Unije i ondje nastaviti život kao rabljeno vozilo.

To bi trebalo povećati i sljedivost starih vozila te smanjiti prostor za situacije u kojima automobil formalno ima status rabljenog, a stvarno stanje pokazuje nešto sasvim drugo.

Promjena se neće dogoditi preko noći

Važno je, međutim, naglasiti da današnje stupanje Uredbe na snagu ne znači da se od danas preko noći mijenja postupak prodaje svakog rabljenog automobila u Hrvatskoj.

Većina novih pravila počet će se primjenjivati od 1. septembra 2028., a pojedine obveze imaju još dulje prijelazne rokove. Europska pravila uvode se postupno upravo zato što će trebati prilagoditi sustave proizvođača, reciklera, državnih tijela i tržišta.

Nova uredba neće se baviti samo starim automobilima. Od proizvođača će se tražiti da automobile od početka konstruiraju tako da ih je lakše rastaviti, ponovno koristiti njihove dijelove i reciklirati materijale. Šest godina nakon stupanja pravila na snagu najmanje 15 posto plastike u novim vozilima morat će biti recikliranog podrijetla, a cilj će se kasnije povećati na 25 posto.

EU navodi da se svake godine na području Unije generira više od šest milijuna vozila na kraju životnog vijeka, zbog čega nije riječ o malom tržišnom problemu. Prema postojećim pravilima već se reciklira oko 85 posto materijala iz takvih vozila, ali Bruxelles smatra da previše automobila i dalje izlazi iz propisanog sustava.

Za kupca rabljenog automobila dugoročno bi najvažniji rezultat mogao biti jednostavniji odgovor na jedno vrlo osnovno pitanje: je li automobil koji se nudi na tržištu doista rabljeno vozilo koje još ima život pred sobom ili vozilo koje je već trebalo završiti u sustavu zbrinjavanja?