Na početku analize „Slobodne Bosne“ – jedno upozorenje. Ne pada nam napamet braniti istupe ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića i njegove populističke objave na društvenim mrežama. Cilj je ukazati na niz neistina i pokušaja manipulacija od strane članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović.

- Bošnjački političari ponovo vode kampanju za opoziciju u Republici Srpskoj, dok istovremeno napadaju Milorada Dodika i SNSD. Već viđeno i ništa novo. Tolika opsjednutost Republikom Srpskom i njenim političkim predstavnicima samo pokazuje koliko su nemoćni da odgovore na sve veće izazove u Federaciji BiH. Jedan od najglasnijih u toj kampanji, po običaju, jeste Elmedin Konaković. Najavljivao je da će bagerom počistiti SNSD, a na kraju su bagerom počišćeni njegovi politički mentori, među kojima je i Kristijan Šmit. Zato je i razumljiv njegov bijes prema Miloradu Dodiku, od kojeg trpi poraz za porazom. Nije onda čudo što je Konaković, očigledno očajan zbog vlastitih političkih neuspjeha, na opoziciju u Republici Srpskoj bacio sve karte i otvoreno se uključio u njenu političku promociju.

Ipak, morao bi da zna da političku volju u Republici Srpskoj ne određuje Sarajevo, niti je mogu krojiti bošnjački političari, već isključivo njeni građani. Izborni rezultat u Republici Srpskoj neće kreirati oni koji joj misle i žele sve najgore, već građani Republike Srpske - oni koji u njoj žive, vole je i žele joj dobro. Vlast predvođena SNSD-om polaže račune isključivo građanima Republike Srpske, baš kao što bi i Konaković trebalo da položi račune građanima Federacije BiH za rezultate svoje politike. Zato mu je uzaludno tražiti alibi u Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj za sopstvene neuspjehe, promašaje i političke poraze. Što prije to shvati, prije će morati da se suoči sa onim od čega uporno bježi - vlastitim rezultatima, poručila je Cvijanovićka.

Objava Željke Cvijanović obiluje političkim kvalifikacijama koje se predstavljaju kao činjenice. Najproblematičnije je poistovjećivanje SNSD-a s Republikom Srpskom i tvrdnja da institucije Bosne i Hercegovine nemaju legitimnu ulogu u pitanjima koja se odnose na entitet. Izborni rezultati i Ustav BiH govore drugačije.

Željka Cvijanović u objavi na društvenoj mreži X tvrdi da „bošnjački političari“ pokušavaju krojiti političke prilike u Republici Srpskoj, da izborni rezultat u RS-u mogu kreirati isključivo građani koji „vole Republiku Srpsku“, te da vlast predvođena SNSD-om „polaže račune isključivo građanima Republike Srpske“.

Problem s ovakvom interpretacijom je to što se politički stavovi i kvalifikacije predstavljaju kao činjenice.

Institucije BiH imaju ustavnu ulogu

Tvrdnja da Republiku Srpsku „ne određuje Sarajevo“ sama po sebi nije sporna ako se pod tim misli da vlast RS-a biraju građani koji imaju biračko pravo u RS-u.

Ali Cvijanović iz toga izvodi mnogo širi zaključak – da političari iz Sarajeva praktično nemaju legitimnu ulogu u političkim procesima koji se odnose na RS.

To nije u skladu s ustavnim poretkom BiH.

Ustav BiH jasno propisuje da se entiteti i njihove administrativne jedinice moraju u potpunosti pridržavati Ustava BiH i odluka institucija BiH. Ustavni sud BiH je u više odluka potvrdio da entiteti moraju poštovati obaveze koje proizlaze iz državnih zakona i odluka institucija BiH.

Drugim riječima, Republika Srpska jeste entitet sa širokim ustavnim nadležnostima, ali nije izvan ustavnog i pravnog sistema Bosne i Hercegovine.

Izborni rezultat ruši tezu o „jedinstvenoj volji građana RS-a“

Cvijanović posebno problematično govori o „građanima Republike Srpske koji je vole i žele joj dobro“, nasuprot onima koji joj navodno žele sve najgore.

Takva podjela nema činjeničnu osnovu.

Na ponovljenim prijevremenim izborima za predsjednika RS-a u februaru 2026. kandidat SNSD-a Siniša Karan osvojio je 50,54 posto glasova, dok je kandidat opozicionog SDS-a Branko Blanuša dobio 48,09 posto, iako je nakon izbora iz redova opozicije upozoreno na još jednu izbornu krađu vlasti u Banjoj Luci.

Dakle, gotovo polovica birača, barem prema službenim rezultatima, nije glasala za kandidata SNSD-a.

Nema nikakvog činjeničnog temelja da se tih 48,09 posto birača automatski prikazuje kao ljudi koji „misle i žele sve najgore Republici Srpskoj“. Oni su glasali za drugog kandidata – i time ostvarili svoje demokratsko pravo.

Republika Srpska nije isto što i SNSD, kao što ni Federacija BiH nije isto što i jedna politička stranka.

Upravo je to jedna od ključnih manipulacija u objavi.

„Vlast polaže račune isključivo građanima RS-a“ – netačno zbog riječi „isključivo“

Cvijanović tvrdi da vlast predvođena SNSD-om „polaže račune isključivo građanima Republike Srpske“.

To je pravno netačno ako se shvati doslovno.

Vlast RS-a, kao entitetska vlast, naravno odgovara svojim građanima kroz izbore. Ali istovremeno mora djelovati u okviru Ustava BiH, državnih zakona u područjima državne nadležnosti i odluka institucija BiH koje su za nju obavezujuće.

Ustavni sud BiH je više puta izričito potvrdio upravo taj princip. U jednoj od svojih odluka Sud navodi da entiteti moraju poštovati obaveze koje proizlaze iz zakona donesenih na državnoj razini.

Zato je riječ „isključivo“ ključna – ona mijenja smisao cijele tvrdnje.

Konaković nije vlast Federacije BiH

Cvijanović također uspoređuje vlast RS-a s Elmedinom Konakovićem i tvrdi da bi on trebao „položiti račune građanima Federacije BiH“.

Problem je što je Konaković ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, odnosno član državne izvršne vlasti.

On ne obnaša funkciju federalnog ministra niti je politički odgovoran samo građanima Federacije BiH.

Zbog toga je usporedba koju Cvijanović pravi između vlasti RS-a i Konakovića pravno i politički pogrešno postavljena.

Naravno, Konaković je kao političar podložan političkoj odgovornosti i kritici zbog svojih poteza. Ali je politička manipulacija njegovu funkciju svesti na odgovornost „građanima Federacije“.

Konakovićeva podrška opoziciji nije isto što i „kreiranje“ izbornog rezultata

Tačno je da je Konaković javno kritizirao SNSD i podržavao političke snage koje su bile opozicija Dodiku.

Ali iz toga ne proizlazi da je mogao „krojiti“ izborni rezultat u RS-u.

Konačan rezultat izbora pokazuje upravo suprotno: kandidat SNSD-a pobijedio je kandidata opozicije s 50,54 prema 48,09 posto.

Dakle, politička podrška iz Sarajeva mogla je imati određeni politički utjecaj ili propagandnu vrijednost, ali nije zamijenila volju birača RS-a.

Ako je cilj objave bio dokazati da Konaković određuje političku volju građana RS-a, izborni rezultat za to ne pruža dokaz.

Cvijanović za Konakovića kaže da je „očigledno očajan“ zbog vlastitih političkih neuspjeha.

To nije činjenica koju je moguće provjeriti, nego politička kvalifikacija.

Moguće je analizirati Konakovićeve rezultate, odluke i političke poteze. Ali tvrdnju o njegovom psihološkom stanju nije moguće predstaviti kao dokazanu činjenicu bez relevantnih dokaza.

Isto vrijedi za tvrdnju da je „bacio sve karte“ na opoziciju u RS-u. To je interpretacija njegovog političkog djelovanja, a ne utvrđena činjenica.

Najočitija manipulacija: SNSD = Republika Srpska

Najproblematičniji dio objave nalazi se u načinu na koji se poistovjećuju Republika Srpska, njeni građani i vlast SNSD-a.

Poruka je jednostavna: oni koji podržavaju SNSD prikazuju se kao ljudi koji vole i štite RS, dok se politički protivnici SNSD-a predstavljaju kao oni koji joj žele zlo.

Takva konstrukcija ne proizlazi iz izbornih rezultata.

Na izborima je gotovo polovica birača glasala protiv SNSD-ovog kandidata.

To znači da se političko neslaganje sa SNSD-om ne može automatski predstavljati kao neprijateljstvo prema Republici Srpskoj.

Dakle, objava Željke Cvijanović zato se teško može opisati samo kao „netačna“. Preciznije je reći da je riječ o političkoj propagandi u kojoj se nekoliko činjenica kombinira s proizvoljnim zaključcima.

Činjenice su da građani RS-a biraju vlast RS-a i da je SNSD-ov kandidat pobijedio na prijevremenim izborima. Ali iz toga ne slijedi da SNSD predstavlja sve građane RS-a, da opozicija želi uništiti RS, da institucije BiH nemaju ustavnu ulogu u RS-u ili da Konaković odgovara isključivo građanima Federacije.

Na koncu, Cvijanović pokušava politički interes SNSD-a predstaviti kao interes Republike Srpske, a političko protivljenje SNSD-u kao protivljenje Republici Srpskoj. Upravo je to središnja manipulacija njezine objave.

(SB)