Ivica Dačić, zvani Mali Sloba, već je desetljećima sa svojom Socijalističkom partijom Srbije tradicionalno ortopedsko pomagalo Vučićeve vlasti. Već godinama njegov SPS i Vučkov SNS zajedno tvore vladajuću većinu u kojoj je Dačić izmijenio razne dužnosti i potpredsjednička mjesta u Vladi, poslušno služeći Šešeljevom učeniku od ministarstva policije pa sve do vanjskih poslova.

O kakvoj se dubokoj ljubavi i političkom partnerstvu radi i zadnji su se nevježe u istočnom susjedstvu mogli uvjeriti ovoga proljeća, kad je "mali Sloba" bio hitno hospitaliziran zbog opasne upale pluća. Aleksandar Vučić osobno ga je tada uputio u bolnicu nakon što je na nekoj sjednici primijetio da teško diše, a potom ga tamo i ritualno posjećivao, javno ga obasipajući željama za brzim oporavkom. No, sad su se najednom u toj i takvoj strasno-interesnoj i ideološkoj vezi gotovo ni iz čega pojavili vrlo tamni i zlokobni oblaci, piše Slobodna Dalmacija.

Kao detonator sumnje u potencijalnu izdaju velikog vožda poslužila je nedavna Dačićeva odluka da će njegova Socijalistička partija Srbije na predstojeće izbore izići samostalno i da neće, kao dosad, dijeliti koalicijsku listu sa svojom dugogodišnjom priležnicom, Vučićevom Srpskom naprednom strankom. To je izazvalo neuobičajeno burne i prilično paranoidne reakcije u Vučićevu užem suradničkom krugu, premda Dačićevi (nacional)socijalisti nisu (još) službeno promijenili svoju izbornu strategiju niti izrijekom navijestili rastanak od starih koalicijskih partnera.

No, iz svih beogradskih režimskih medija, kao i onih na daljinskome upravljaču srbijanskog vožda, Dačić je baražno napadnut kao novodobni Vuk Branković, izdajnik gori od najgoreg dušmanina, interesni golub-preletač i tajni suradnik "blokadera"; jednom riječju – teško đubre. O dubini panike u dugogodišnjem monolitu režima u Srbiji to govori jako puno: za histeriju u vučićevskim krugovima bila je dovoljna čak i slutnja blage distance od dugogodišnjeg "najdražeg diktatora".

Informer tako piše da je Dačićeva najava samostalnog izlaska na izbore povezana s potpredsjednikom SPS-a Brankom Ružićem i njegovim naglo afirmativnim stavovima o studentskim blokadama.

U tekstu tog prorežimskog tabloida Dačićeva odluka nije predstavljena samo kao pokušaj SPS-a da samostalnim nastupom sačuva svoju buduću političku poziciju, već i kao mogući dio podmuklog političkog plana u kojem bi socijalisti mogli poslužiti kao "trojanski konj" za buduću blokadersku vlast. Dačić je tako preko noći od lojalnog Vučićeva suradnika najednom postao monstruozni političar koji "rovari iznutra" i zapravo otvara vrata najljućim političkim neprijateljima i protivnicima Vučićeve vlasti.

U Informerovom prevratničkom scenariju posebno mjesto dobiva Branko Ružić, nekadašnji SPS-ov ministar europskih integracija Srbije, a danas zastupnik u parlamentu. Njegove izjave kako stranka mora povući "crvene linije" prema SNS-u i obnoviti vlastiti politički identitet čitaju se kao nešto puno dublje od izborne taktike, kao izdajnički pokušaj gradnje mosta suradnje prema rušiteljima svih zasada Vučićeva režima.

I Politika piše o mogućem novom kursu SPS-a u istom ključu, kroz naslove koji i Dačića i Ružića povezuju s "promjenom stranačkog kursa" i "otvorenim vratima" za blokadere. U tekstu beogradskog dnevnika ukazuje se također na suspektnu Dačićevu odluku o samostalnom izlasku, kao i na Ružićev stav da SPS poslije izbora treba biti spreman za razgovore sa svim političkim subjektima. Proziva se SPS i za moralnu nedosljednost jer nije objavio da prelazi u opoziciju, niti je Dačić objavio da raskida političku suradnju s Vučićem, nego iz čvrstog "dugogodišnjeg braka" javno koketiraju s najgorim uličnim razbojnicima. Iz Dačićeve rečenice "nećemo zajedno na izbore" u ekspresno kratkom roku, i bez drugih suvišnih dokaza, Vučićevi mediji došli su do gotovih zaključaka o "izdaji" i optužbi kako će SPS možda biti i ključni faktor na putu blokaderske opozicije prema državnim institucijama.

Radi li se tu o stvarnom Vučićevu gubitku kontrole i živaca, pukom igrokazu u režiji vlasti, ili o dubljim razilaženjima u redovima stranaka-žetončića, fatalno zabrinutih u slučaju Vučićeva pada za svoju parazitsku budućnost, još nitko u Srbiji ne zna baš pouzdano reći.

Neovisni novinari pišu o tome kako su raskoli u redovima Dačićeva SPS-a počeli još u srpnju na glavnom odboru stranke, kad je potpredsjednik Branko Ružić s krugom istomišljenika radikalnije od ostalih zastupao koncept distance od Vučića i naprednjaka. Zbog sličnih je stavova Ružić ranije bivao i suspendiran, što se ovaj put nije dogodilo. Predstavlja li njegov glas sad stvarni zov novog doba, ili je sve samo puki igrokaz u režiji Vučićeve i Dačićeve vlasti da se sve potencijalno nelojalne na vrijeme istjera iz svojih redova, može se samo nagađati.

Kad je Srbija u pitanju, metodologija opstanka na vlasti dugogodišnjih apostola mržnje, lopovluka, korupcije, raseljavanja, ubijanja i trovanja vlastita naroda puno je maštovitija čak i od svega onoga što se slično i zakonomjerno događa u njihovu zapadnom susjedstvu.